Stigao nam i kraj godine, a period paše ove jeseni bio je produžen, a samim tim i razvitak raznih upornih parazita koji se nalaze na našim livadama, i pašnjacima. Znajući, ili ne, kakve štete mogu doneti jednom zapatu, i ako su vaše životinje ponele sa sobom u svoje staje po neki od njih, još nije kasno da se reaguje, na ova uvek prisutna i aktivna bića-metilje.
Fascioloza predstavlja parazitsko oboljenje domaćih i divljih životinja životinja a najčešće preživara,goveda i ovaca. Bolest prouzrokuju dva velika metilja iz roda Trematoda, Fasciola hepatica i Fasciola gigantica Humans, tako da se ova bolest drugačije naziva metiljavost, i može se preneti sa životinje na čoveka-zoonoza je, ali ljudi ređe oboljevaju.
Razvoj velikog metilja i način zaraze
Metiljavost je pašna helmintoza koja je raširena u celom svetu, a najviše se javlja u močvarnim delovima zemalja, opkoljenim barama i vlažnim područjem. To je idealna sredina za razvoj velikog metilja, kada se iz tela sisara sa izmetom izbace oplođena jaja, koja kada dospeju u vodu (najčešće neka bara) iz njih razvija larva miracidijum. Ta larva neko vreme pliva po vodi dok ne pronađe domaćina – barskog puža gde se nastani u zidu njegove plaštane duplje. Goveda i ovce koje provode vreme na paši, hraneći se tim biljkama, unesu u crevo incistirane metacerkarije, i u telu razvijaju u aktivan stupanj – mladi metilj, pljosnati parazit listastog oblika, koji krvlju dospeva u jetru gde dostiže polnu zrelost i produkuje oplođena jaja. Veliki metilji su hermafroditne životinje, imaju i jajnike i testise veoma razgranate po čitavom telu. Sposobni za ukršteno oplođenje kao i za samooplođenje. Kako prepoznati invaziju metilja?
Da je životinja inficirana velikim metiljem, u terenskim uslovima možemo prepoznati po ne tako specifičnoj kliničkoj slici, u akutnom ili hroničnom toku, životinje gube na telesnoj masi, loša je vune kod ovaca, ili dlaka kod goveda. Kod ovaca često možemo primetiti otok ispod donje vilice, kao invazivni stadijum metiljavosti koji se može dodirom osetiti, a nekad videti i golim okom. Životinju mogu pratiti poremećaj opšteg stanja u vidu povišene temperature, kao i slabog apetita, i malaksalosti, a kod goveda i pad mlečnosti. U akutnom toku, od invazije velikog metilja životinja može uginuti za 7 dana. Zbog začepljenja žučnih puteva, kao mehaničkog oštećenja jetre javlja se žutica (icterus), prebojavanje vidljivih sluznica životinje u žuto, malokrvnost usled toksičnog dejstva metilja u jetrinim putevima, a dolazi i do otoka kao i zapaljenja jetre zbog sekundarnih infekcija bakterijama. U svom hroničnom toku ova bolest nekada se može diferencijalno dijagnostovati sa dosta bolesti, koje se javlja sa opštim kliničkim simptomima, kao što su razne plućne, urinararne i druge infekcije izazvane bakterijama i virusima.
U našoj, veterinarskoj struci trudimo se da vlasnicima životinja uvek damo do znanja da je preventiva od velikog značaja za zdravlje, napredak i reprodukciju životinja, i da je preventiva ključna stvar u stočarstvu za dobar odgoj.
Prvenstveno, misli se na dobre higijenske uslove, u kojoj životinje provode veći deo svog vremena, a to je ispaša. U cilju sprečavanja infekcije životinja, stočari treba izbegavati ispašu životinja na poznatim metiljavim terenima, sprovoditi pregonsku pašu, izbegavati korišćenje sena sa metiljavih livada, izgraditi higijenska pojilišta na pašnjacima.
Uništavanje velikog metilja treba vršiti dva puta godišnje, u proleće, pre nego što životinje krenu na pašu, i u jesen kada se životinje vraćaju sa paše ako su kroz letnji period napasanja unele u sebe velikog metilja i donele u staje. Životinje se tretiraju antihelminticima na bazi klozantela, koji deluju na larvene i odrasle oblike velikog metilja, a kod sumnje na invazivno prisustvo ovog parazita poželjno je da se terapija ponavi nakon 21 dana, zbog uništenja svih larvi metilja.
Naša preporuka je da se uz standardnu terapiju mogu aplikovati vitaminsko-mineralni kompleksi, kako kod goveda, tako i kod ovaca i jagnjadi. Životinjama je takođe od velikog značaja poboljšati ishranu u tom periodu tretiranja lekom, u cilju održavanja zdravog zapata, kontinuiteta u odgoju, i bez velikih gubitaka.