Pčelari obratite pažnju na ovu bolest kod pčela

Nozema je  invaziona zarazna parazitska bolest odraslih pčela koja se najčešće manifestuje u proleće, a zahvata organe za varenje medonosnih pčela. Najčešći prouzrokovač je jednoćelijska praživotinja (protozoa) Nozema apis i cerana. Bolest je rasprostranjena u mnogim zemljama sveta pa i kod nas. Javlja se u slabom, jakom i vrlo jakom intenzitetu. Negativno deluje na dugovečnost pčela, fiziološku aktivnost pčela, na sakupljanje polena i uzgoj matica a ne retko može dovesti i do potpunog propadanja pčelinjeg društva.

To je parazitska bolest i ona se razvija tako što obrazuje spore u nesvarenom izmetu koje pčele izbacuju u vidu retkog proliva. Pčele unose spore preko hrane koja dospeva do srednjeg creva, iz spore se razvija parazit koji uništava epitelne ćelije srednjeg creva. Sa uništenjem epitela spore se otvaraju i bolest se veoma brzo širi preko izmeta a naročito ako je izmet izbačen u košnicu.

Bolest se najviše javlja pred kraju zime i u rano proleće a smrt nastaje u aprilu i maju. Obolele pčele kraće žive a matica ugine za 30 dana. Bolest se prenosi preko izmeta u košnici, pojilima, cvetovima i na raznim mestima koje pčele posećuju.

Prenosi se i rojevima pčela, bolesnim maticama, premeštanjem okvira iz košnice u košnicu, preko saća i dr. Najbrži prenos su same pčele (grabež) radilice putem meda. Duga zima potpomaže razvoj ove bolesti. Za određivanje ove bolesti najpouzdanija je analiza u laboratoriji na mrtvim pčelama. Bolest se ne može odmah otkriti u početku napada. Karakteristično za ovu bolest kod pčela je da imaju naduvani trbuh, skupljaju se ispred košnice u gomili, sporo hodaju, ne mogu da polete i kada im se pritisne trbuh iz njega se izbacuje bledo siv izmet sa sporama. Jedan od znakova bolesti su sitne žućkasto mrke mrlje na okvirima i zidove košnica.

Ilustracija: pčelinjak, foto, Doma'inska ku'a
Ilustracija: pčelinjak, foto, Domaćinska kuća

U bolesnom društvu matica retko i malo nosi jaja odnosno društvo se veoma sporo razvija. Ova bolest se veoma teško leči, ranije je bila dozvoljena upotreba antibiotika, međutim danas njihova upotreba nije dozvoljena. Uglavnom se koristi nozecid koji ima efekta kod manjih zaraza kao i para 80% sirćetne kiseline pri čemu se stavi posuda pri vrhu i para sirćetne kiseline zbog svoje težine pada na dno košnice i delimično uništava spore. Neophodno je ukloniti zaraženo saće i na njegovo mesto staviti novo.

Uginule pčele treba spaliti ili ih zatrpati i politi krečom. Preventiva je najvažniji metod borbe protiv ove bolesti. Pčelinjak treba da bude na suvom i osunčanom mestu, društva trebaju da su jaka, ne zazimljavati pčele na medljikovcu, rezervno prazno saće pre upotrebe dezinfikovati sa 80% sirćetnom kiselinom.

Pri prihranjivanju u sirup dodati 96% alkohol i 5% jod kao i nekoliko kapi biljnog ekstrakta od lavande ili kadulje. Sprečavanje aktiviranja spora omogućavamo i postavljanjem pojila sa kapajućom vodom uz dodatak NaCl i KCl u koncetraciji od 0,5%. Najbolja preventiva je čuvanje jakih društva i održavanje higijene u košnici-pčelinjaku.

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

28.03.2024.

Problemi zbog nektara gloga

26.03.2024.

Cvetovi ove voćke daju obilje nektara i cvetnog praha

18.03.2024.

Pomoć voćarima, povrtarima i pčelarima

13.03.2024.

Dobra vest za pčelare

11.03.2024.

Zašto je mart kritičan u pčelarstvu

07.03.2024.

Škola za degustatore meda u Beogradu

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca