Isplati li se gajiti šećernu repu i šta treba znati

Šećerna repa je industrijska biljka koja se seje za proizvodnju šećera, zbog visoke koncentracije saharoze u njenom zadebljanom korenu. Iz šećerne repe se dobije 16% svetske proizvodnje šećera.

Šećerna repa sadrži 75 % vode, 16 – 18 % šećera, 5 – 6 % celuloze i 2 – 3 % ostalih elemenata, uključujući i minerale. Gotovo polovina vode se ponovno iskoristi tokom ekstrakcije šećera, a ostatak ispari. Oko 90 % sadržaja šećera postaje beli šećer. Ostatak čini melasa koja se koristi u proizvodnji stočne hrane, kvasca i alkohola. Celuloza iz repe se koristi kao repin rezanac i predstavlja dodatak stočnoj hrani. Preostalih 2 – 3 % sadrži magnezijum i fosfor koji se talože iz otpadnih voda tehnološkog procesa proizvodnje šećera i koriste se kao dodatak zemljištu koje je siromašno ovim elementima.

Minimalna temperatura za klijanje je 2 – 3 °C, a kod temperature iznad 6 °C klijanje i nicanje brži su i potpuniji. Optimalna temperatura za klijanje je oko 25°C. U fazi kotiledona opasne su temperature ispod -3 °C.

Šećerna repa traži puno svetla. Smanjeno osvetljenje uzrokuje niži prirast korena i šećera. U vreme intezivnog stvaranja šećera dobro je da se smenjuju sunčano i oblačno vreme.

Tokom vegetacije šećerna repa treba biti dobro navodnjavana. Najveće potrebe za vodom su u vreme intezivnog porasta (kraj jula, početak avgusta). Ekstremne suše tokom ovih meseci mogu jako smanjiti prirast pa ako postoje mogućnosti za navodnjavanje, potrebno je navodnjavati. Šećerna repa najbolje uspeva pri umerenoj vlažnosti vazduha.

Ilustracija: šećerna repa, foto: Svetlana Kovačević, Domaćinska kuća
Ilustracija: šećerna repa, foto: Svetlana Kovačević, Domaćinska kuća

Odgovaraju joj zemljišta velike plodnosti, dubokog oraničnog sloja, dobrih vodopropusnih odnosa, dobre strukture, rastresitosti, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 6 – 7). Najbolji tipovi zemljišta za gajenje šećerne repe su černozem i njegovi varijeteti, aluvijalna zemljišta i livadske crnice.

Plodored za šećernu repu iznosi 4 godine ili više. Gajenje u plodoredu omogućuje dublju i intezivniju obradu i obilnije đubrenje svih površina na kojima se smenjuje šećerna repa. Najbolje predkulture su joj zrnaste mahunarke i strne žitarice. Za šećernu repu zemljište se duboko i kvalitetno obrađuje, dobro điubri, pa nakon repe zemljište ostaje plodno i čisto od korova. Ako se blagovremeno vadi, pod povoljnim uslovima, repa je jako dobra predtkultura za mnoge ratarske kulture.

Nakon ranih predtkultura odmah posle žetve obavlja se plitko oranje na 10 cm dubine. Prema potrebi nakon oranja obavlja se tanjiranje, drljanje i valjanje. U prvoj polovini avgusta obavlja se drugo oranje na 20 cm dubine. Krajem oktobra i početkom novembra, obavlja se jesenje duboko oranje na dubini od 35 – 40 cm i tanjiranje.

Planiranje đubrenja trebalo bi obaviti prema analizi zemljipšta i planiranom prinosu, a korekcije u đubrenju na temelju izgleda biljaka i analize biljnog tkiva. Na prosečno plodnim zemljištima trebalo bi osigurati oko 160 kg/ha azota, 120 – 130 kg/ha fosfora i 250 – 300 kg/ha kalijuma. Šećerna repa izuzetno dobro reaguje na prihranu stajnjakom. Za osnovnu prihranu pogodne su formulacije mineralnih đubriva koja sadrže mali procenat azota, više fosfora i još više kalijuma.

Seme šećerne repe u prirodnim uslovima slabo klija i niče i računa se da od posejanog semena oko 30 % propada. Zato se posebna pažnja posvećuje proizvodnji i doradi semena. Seme se može dorađivati s omotačem (u omotač se ugrađuju zaštitna sredstva), bez omotača i pilirano. Pilirano seme treba da upije više vode u vreme klijanja, pa to u uslovima suše predstavlja nedostatak. Seme s omotačem ima izjednačen oblik i veličinu što omogućuje precizniju setvu.

Šećerna repa seje se sejalicama u redove na međuredni razmak od 45 ili 50 cm. Razmak od semena do semena u redu iznosi 10 – 12 cm, a otimalna dubina setve je 2 – 3 cm. Seme se počinje sejati kada se zemljište na dubini od 5 cm i ugreje iznad 6 °C.

Repa se vadi se u tehnološkoj zrelosti. Vreme početka vađenja određuju stručnjaci šećerane na temelju provere zrelosti šećerne repe. Može se vaditi ručno vilama, plugom, linijama za vađenje i kombajnima. Danas skoro niko ne vadi repu drugačije već kombajnima Kombajn treba dobro podesiti da pravilno seku glave i ne oštećuju koren. Koren repe treba odmah pokupiti s njive i odvesti u šećeranu na preradu jer svako zadržavanje dovodi do gubitka. Ako se izvađena repa ne može odmah otpremiti tada bi je trebalo slagati na depoe u prizme da bi se gubici što više smanjili.

Proizvođači kažu da je repa jedina kultura gde imaju sigurnost plaćanja. Ugovori se potpišu i nema nepoznanica kao kod proizvodnje kukuruza ili pšenice, gde se cena ne za do same žetve.

 

 

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

27.03.2024.

Šta se dešava sa šećernom repom

13.11.2023.

Određivanje šećera u širi

04.07.2023.

Zaštita šećerne repe

18.05.2023.

Sunoko prvi sertifikovao održivu proizvodnju šećera

05.11.2022.

Vlada Republike Srbije usvojila je Uredbu o finansijskoj podršci poljoprivrednim proizvođačima šećerne repe

24.10.2022.

Dodatnih 6,8 miliona evra subvencija

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca