Ovo je odlična medonosna biljka

Crnjuša (lat. erica carnea) pripada porodici vresova. Botanički je srodna ruzmarinu i borovnici, pojavljuje se kao grm i tada naraste do visine od 30 cm ili kao malo drvce visine oko 60 cm, a u širinu naraste i do 50 cm. Zbog toga je važno da između biljaka ostavite dodatni prostor, jer se brzo širi.

.Ima polegle i blago izdignute grančice. Česta kod nas u šumama belog i crnog bora i bora krivulјa. Crnjuša pokriva velike površine naših kamenitih i plitkih zemlјišta, te se javlјa kao njihova zaštita.

Lišće joj je igličasto, sjajno 5 – 9 mm dugo, 0.9 – 1 mm široko. Cveta rano, po nekad u januaru – februaru, pa do aprila. Cvetovi crvene (carnea) boje su po 2 – 4 u pazuhu najvećeg lišća. Entomofilna vrsta. Za šumu je štetna, jer ometa prirodno osemenjavanje drveća. Zato je šumari negde uklanjaju. Cvetanje je zabeleženo i u jesen, katkad i za vreme blagih zima i naravno u proleće. Pčele je posećuju, kad mogu da izleću. Ima je od Divčibara do Kosjerića.

Čaj od crnjuše leči reumu, bolesti bubrega i bešiku, bubrežne kamence i pesak, pročišćava krv i na taj način pomaže kod ekcema, kožnih osipa i gihta. Čaj je dobar i za ispiranje upaljenih očiju i smanjivanje bolova u njima. Čaj upotrebljavaju i za umivanje i obloge.

Crnjuša je veoma medonosna biljka. U predelima gde se podudari vreme njenog cvetanja sa vremenom izletanja pčela na ispašu, daje veoma kvalitetan, sasvim taman, skoro crn med, koji je po sadržini minerala bogatiji od svih vrsta meda, i koji se u narodu zove borov med, iako sam bor nije medonosna biljka. Boja meda koji pčele prave od njenog nektara, možda može da se dovede u vezu i sa imenom same biljke. Najbolja će paša biti kada posle duge zime, crnjuša cveta u martu, a proleće malo porani. Tada će unos nektara omogućiti dobar razvoj legla, a jaka  društva  mogu u to vreme napuniti košnice medom…

Najčešće se sreće u šumama crnog i belog bora, graba i bukve. Rasprostranjena je i do 2000 m n. v. Razmnožava se semenom i vegetativno.

Teško je odrediti zbog čega je ova biljka tako veselih i zivahnih boja i koja je, uz to, u vreme svoga cvetanja, svakako najzivopisnija i najvedrija pojava u prirodnom okruženju, dobila tako sumorno ime „crnjuša“ ili, jednako često upotrebljavano „crnjuš“. Neki smatraju da je ovo ime biljka dobila zato što uglavnom raste u blizini crnoga bora. Drugi, a među njima, naravno, pretežu pčelari, tvrde da je ime dobila po medu koji daje. I jedno i drugo tumačenje deluje i prihvatljivo i ne baš sasvim prihvatljivo. Ostavljajući nekom radoznalom lingvisti da se, eventualno, pozabavi etimologijom reči crnjuša, crnjuš, pretpostavljamo da izvor imena crnjuša seže u daleku prošlost i da su na dugom putu do današnjih dana zameteni tragovi pravog razloga davanja ovakvog imena biljci. U našoj narodnoj medicini crnjuša se veoma retko i sa nepotvrđenim uspehom koristi kod problema sa krvnim sudovima. Nijedna ozbiljna farmakopeja ne pominje crnjušu kao lekovitu biljku.

Priprema čaja za reumu:

 

1 čajnu kašiku prelijte šoljicom vode, dodajte med.

 

Čaj od crnjuše ovako pripremljen najbolje je piti uveče pre spavanja.

 

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

18.03.2024.

Pomoć voćarima, povrtarima i pčelarima

13.03.2024.

Dobra vest za pčelare

11.03.2024.

Zašto je mart kritičan u pčelarstvu

07.03.2024.

Škola za degustatore meda u Beogradu

26.02.2024.

Šta je preduslov za dobro pčelarenje

11.02.2024.

Osnovan Evropski pčelarski savez – evo i zašto

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca