Zeleno uvenuće paradajza

Patogen koji prouzrokuje zeleno uvenuće ima širok krug domaćina kako zeljastih tako i drvenastih vrsta. Od gajenih kultura to su pre svega vrste iz familije Solonacea (paprika, paradajz, krompir, plavi patlidžan…), iz familije Cucurbitacea (krastavac, dinja, lubenica…).
Neke gajene kulture, kao što su kukuruz i strna žita ne pokazuju osetljivost na dejstvo ovog patogena.
Ono što ovg patogena čini destruktivnim oboljenjem je i to što može da zarazi biljke u svim fazama razvića, tako da mlade biljke i sejanci mogu veoma brzo da propadnu po ostvarenju infekcije.
Prvi simptomi se uočavaju na donjem lišću u vidu blagog uvenuća. Zaraženo lišće omekša, uvija se ka unutrašnjosti međutim zadržava boju (tako je i nastao naziv – zeleno uvenuće). Sa daljim razvojem lišće gubi čvrstinu, suši se i na kraju i otpada. Pored lišća napada patogena su izložene i grane pa i cele biljke. Tada na uzdužnom preseku korena i prizemnog stabla može se videti nekroza, koja je karakteristična za zeleno uvenuće. U pojedinim slučajevima biljka može dati prividan izgled oporavka, naročito u početnim fazama oboljenja.

Karakteristično je da biljke imaju skraćene internodije što im daje žbunast izgled. Kod paradajza, za razliku od paprike, simptomi se javljaju kasnije, na starijem lišću u vidu hlorotičnih pega koje potom nekrotiraju.
Patogen se i u odsustvu biljke domaćina, ostacima biljnog materijala može održati u zemljištu preko deset godina pri optimalnim uslovima iako je najrealnije da taj period traje do četiri godine. Bez obzira na to za infekciju biljaka je dovoljna veoma mala količina.
Za infekciju biljaka optimalni uslovi su vlažno zemljište, temperature do 25°C (ne ispod 20°C).

Gljiva prodire kroz rane ili direktno kroz epidermis korena (sprovodnim sudovima se prenosi kroz celu biljku gde se dalje razvija i tako otežava transport vode i mineralnih materija ka nadzemnom delu biljke). Parazit se u prirodi prenosi površinskom vodom
(kišnim kapima), zaraženim biljnim ostacima i zaraženim semenom.

Borba protiv zelenog uvenuća pre svega podrazumeva da se na parceli nije gajilo povrće ( biljke iz familije Solonacea gajiti svake pete godine), ukoliko je to moguće a ako to nije slučaj obavezna je primena plodoreda. Između gajenja povrtarskih biljaka preporučuje se gajenje ratarskih kultura koje se uklanjanjem biljnih ostataka i korovskih biljaka spadaju u agrotehničke mere koje mogu pomoći u smanjenju potencijala zaraze. U zatvorenim prostorima,zemlju treba dezinfikovati, termički ili hemijski. Od fungicida najčešće se koriste fungicide iz grupe benzimidazola, ali oni imaju ograničeno dejstvo.

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

19.03.2024.

Prvi mladi krompir iz Leskovca

31.01.2024.

Porasla potražnja za ovim povrćem

09.01.2024.

Značaj folijarne ishrane povrća

26.12.2023.

Virus smeđe naboranosti paradajza

21.12.2023.

Najbolje prirodno sredstvo za lečenje i negu kože

07.11.2023.

Stigle i mušmule iz okoline Beograda

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca