Poljoprivrednik za primer

Ilustracija: Stojan Ristić, foto: Agropress
Ilustracija: Stojan Ristić, foto: Agropress

Pre ili kasnije je moralo doći do specijalizacije poljoprivredne proizvodnje, bilo da se radi o voćarstvu, povrtarstvu, ili bilo kojoj drugoj grani poljoprivrede.

Osnova toga je mogućnost proizvođača da izađe na tržište sa većom količinom i kvalitetom, gde će na osnovu količine dobiti veću cenu!

„Obrađujemo ukupno 15 hektara zemlje, od toga je 2,5 hektara pod povrćem, a na 13 hektara su ratarske kulture. Pod paradajzom imamo zasađeno 2 hektara, a ostatak je paprika. Možda se nekom čini da to nije velika površina, ali to je 40.000 biljaka paradajza, obiman i težak posao, ali od toga se može živeti!“ – rekao nam je Stojan Ristić, mladi poljoprivrednik iz sela Bresno Polje, u okolini Kruševca.

Možete li nam nešto više reći o vašoj proizvodnji?

„Primarna delatnost je proizvodnja paradajza na otvorenom polju, na površini od 2 hektara. Pretežno gajim sorte koje su deklarisane za proizvodnju na otvorenom polju, istina je da ima više posla nego u plastenicima, zbog stubova, žice, većeg broja tretmana, ali su ulaganja znatno manja, jer nema kupovine konstrukcije i folije. Sve ima svoje prednosti i mane. Papriku gajim na oko pola hektara, najviše zbog svojih mušterija, a i zbog svojih potreba, ističe naš sagovornik i dodaje:

Pomenuo sam da sa svojom porodicom obrađujemo još 13 hektara zemlje, na kojima gajimo ratarske kulture, najviše zbog muznih krava i junadi. Jedan od razloga zašto se bavimo i tom granom poljoprivrede, jeste da nam nedostaje stajnjak, a njega ne možemo da kupimo, s timsmo spojili lepo i korisno. Tako da i od stočarstva ima zarade, naravno ako se radi planski i pametno. “

Da li planirate proširenje proizvodnje i kako nalazite radnu snagu?

„Jedini način da se obradi tolika površina, jeste da svakoga dana imate upošljene radnike, koji će konstantno raditi i u kontinuitetu, kako je u mom slučaju, jer je bez toga proizvodnja nezamisliva i neizvodljiva. Ono što su moji planovi za budućnost, jeste da smanjim proizvodnju na otvorenom prostoru, ali da nasuprot tome podignem određeni broj plastenika, koji će mi zadovoljiti potrebe u pogledu proizvodnje.To je velika početna investicija, ali mislim da će mi se isplatiti kroz nekoliko godina rada, s druge strane, poboljšaću kvalitet svojih proizvoda, uštedeću više novca koji trošim za pesticide. Svima je poznato da povrtarske kulture na otvorenom prostoru iziskuju mnogo veći broj tretiranja u odnosu na one u zaštićenom prostoru, a taj novac ću ulagati u razvoj svoje proizvodnje.”