Bolesti pčela

Jedna od najčešćih bolesti pčela je gljivično oboljenje nozemoza (Nosemosis apium). U pitanju je oboljenje odraslih pčela koje izaziva parazitska gljivica koja nastanjuje srednje crevo pčela. Kako su Praktikumu iz pčelarstva objasnili dr Nada Plavša i dr Nebojša Nedić, profesori sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, spore nozeme su ovoidnog oblika dužine 4,6-6,4, a široke 2,9 mikrometra. Otporne su u spoljnoj sredini gde mogu da opstanu pet do šest nedelja, dok u vodi prežive čak 100 dana. U lešu uginule pčele žive šest dana, a ubija ih direktna sunčeva svetlost za 15-30 sati. Na visokim temperatura raspadaju se u roku od deset minuta, zato se retko pojavljuju u vrelim delovima Afrike, Bliskog Istoka i Malajskog arhipelaga. Na žalost, kod nas su ove gljivice vrlo rasprostranjene i mogu da izazovu ogromnu štetu u pčelinjaku.

Razvoj nozeme se odvija unutar ćelija epitela srednjeg creva odraslih pčela koje ih u organizam unesu preko hrane. Za kratko vreme dospevaju u srednje crevo preko voljke gde isklijavaju. Kako bolest napreduje veliki broj ćelija srednjeg creva budu zaražene, a potom dospevaju u rektum i bivaju izbačene izmetom u spoljnu sredinu. Zanimljivo je da larve ne mogu da se inficiraju i novorođene pčele nikad nisu zaražene.

Spore se šire izmetom odraslih pčela, tako što ih mlade jedinke pojedu prilikom čišćenja zaraženog saća. Kada su pčele u mogućnosti da slobodno lete i izmet ostavljaju izvan društva, saća postaju čistija, a šanse da pčele dospeju u kontakt sa sporama se smanjuju. Tada inficirane pčele uginu, a da pri tom ne šire infekciju, koja jenjava. Iz istog razloga spore nozeme se retko nađu u medu ili polenu koje pčele sakupe iz prirodnih izvora.

Matice ne čiste saće, pa se one retko inficiraju u prirodnim uslovima. Trutovi se inficiraju kada ih hrane radilice koje su takođe angažovane i u čišćenju saća. Prateći prirodne uslove u kojima pčele rade, stručnjaci su ustanovili da postoji veza između hladnih, maglovitih, kišnih leta i infekcije društva nozemom sledećeg proleća, mada bi uzrok tome delimično mogao biti i usporeniji rast društava tokom kišnijih godina, kao i nepotpuno čišćenje saća.

Kako su u Praktikumu iz pčelarstva objasnili dr Nada Plavša i dr Nebojša Nedić, profesori sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu inficirane pčele ne ispoljavaju simptome bolesti, ali dožive samo polovinu života nezaraženih jedinki u društvima u proleće ili leto. Do bolesti uglavnom dolazi usled nakupljanja vode, pošto je ukupni sadržaj vode kod zaraženih pčela viši nego obično. Inficirana društva zimi gube oko 1.500 pčela više nego zdrava legla, a više su pogođena manja pčelinja društva jer teže nadoknade gubitak pčela.

Da bi se ustanovilo da pčele boluju od nozemoze za pregled se uzimaju leševi pčela sakupljenih sa poda košnice i žive bolesne pčele koje ne mogu da polete, pa najčešće puze ispred košnice. Potrebno je najmanje 60 pčela iz jedne košnice kao uzorak za ispitivanje. U slučaju infekcije za pregled se uzimaju i žive pčele izletnice sa poletaljke, uginule pčele ispred košnica, dok se u akutnom obliku, koje je najčešće u rano proleće, za pregled može uzeti i sastrugani izmet pčela sa ramova. Izmet se uzima pomoću mikroskopske pločice koja se stavi blizu ulaza u košnicu, a isti se od matica uzima kada se one drže iznad pločice pokrivena staklenom čašom.

Preventiva je najbolji način za sprečavanje ove bolesti. To pre svega podrazumeva držanje jakih pčelinjih zajednica sa povoljnom strukturom svih kasta pčela, odnosno prisustvo sanitarnih pčela sa izraženim higijenskim ponašanjem koje su sposobne su da prepoznaju i otklone uzročnike bolesti. Kao jedna od mera zaštite je i preporuka da društvo ima mladu i zdravu maticu, da se pčelinjoj zajednici obezbedi dovoljna količina kvalitetne i zdrave hrane, pre svega perge i meda tokom zime, odnosno da se izbegava preterana upotreba šećera. Kako bi zaštitio društvo pčelar treba da obezbedi dobre higijensko- sanitarne uslova u pčelinjaku. Podsećamo, spore opstaju u prljavoj vodi i do 100 dana pa je neophodno pčelama obezbediti dovoljne količine čiste i protočne vode za napajanje tokom cele godine. Stručnjaci kažu da je dobro izvaditi medljiku iz košnice pre zime i zameniti je kvalitetnim medom.

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

18.03.2024.

Pomoć voćarima, povrtarima i pčelarima

13.03.2024.

Dobra vest za pčelare

11.03.2024.

Zašto je mart kritičan u pčelarstvu

07.03.2024.

Škola za degustatore meda u Beogradu

26.02.2024.

Šta je preduslov za dobro pčelarenje

11.02.2024.

Osnovan Evropski pčelarski savez – evo i zašto

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca