U ranijem periodu gotovo celokupna količina kukuruza koji se proizvodio na privatnom posedu brala se u klipu beračima i skladištila u koševima tj. čardacima koji su najčešće bili drvene, a ređe metalne konstrukcije. Ovakav način proizvodnje podrazumevao je i značajno angažovanje radne snage. Tokom poslednjih deset godina situacija se izmenila jer sve značajnije mesto zauzima kombajniranje kukuruza u zrnu.
Kod individualnih poljoprivrednih proizvođača još uvek preovladava berba kukuruza u klipu kada se kukuruz smešta u čardak i troši se postepeno, prema potrebi. Ovim načinom nema troškova sušenja kukuruza ali je važno kontrolisati proces skladištenja kako ne bi došlo do pojave plesnivosti klipa kukuruza.Pri berbi kukuruza za čuvanje u koševima najbolje je kukuruz ubirati u potpunoj zrelosti kada je vlažnost zrna ispod 25% .Kvalitet skladištenog kukuruza značajno zavisi od vlage u zrnu tokom berbe i skladištenja. Ako je vlaga u zrnu do 25% i ako je skladišni prostor manji i dobro aerisan nema potrebe za povremenim premeštanjem kukuruza. Ako je vlaga 25 do 30% potrebno je povremeno premeštanje klipova, dok se skladištenje kukuruza preko 30% vlage ne preporučuje. Praksa je da se prvo beru hibridi kraće vegetacije, a da se vlažniji kukuruz skladišti u gornjem delu čardaka, zbog boljeg sušenja.Kukuruz skladišten u koševima se prirodno suši,kada njegova vlaga padne na 14 do 15% zrno kukuruza se može mleti za dalju upotrebu. Za ovakvo skladištenje obično se gaje hibridi FAO grupa 500, 600 i 700. Berba kukuruza u zrnu sve je značajnije zastupljena na posedima poljoprivrednih proizvođača u poslednjih desetak godina. Za ovakav vid ubiranja kukuruza veoma je bitan sadržaj vlage u zrnu u momentu kombajniranja. Procenat vlage u zrnu u momentu berbe ne bi smeo da bude veći od 20%., jer pri većim vlagama izuzetno rastu troškovi sušenja zrna kukuruza.U sušarama se kukuruz suši do vlage od 14 do 15% ,a zatim se skladišti. Za berbu u zrnu pogodniji su hibridi kraće vegetacije, prvenstveno FAO grupa 300 i 400.