U srcu Mačve, na plodnoj zemlji između Drine i Save, svakog jutra prve svetlosti dočekuju žene čiji se rad retko vidi, ali bez koga selo više ne bi ličilo na ono što jeste. U Bogatiću i okolnim selima – Glušcima, Crnoj Bari, Klenju, Badovincima – žene poljoprivrednice postaju sve vidljivije kao nosioci razvoja i čuvari tradicije. Na teritoriji opštine Bogatić ima 1.092 registrovan poljoprivrednih gazdinstava gde su nosioci žene.
Žene koje rade tri posla, a zovu ga jednim
Na mačvanskim njivama, plastenicima i seoskim avlijama žene obavljaju sve: od sadnje paprike i paradajza, preko pravljenja zimnice i prerade mleka, do organizovanja prodaje.
„Mi smo i radnici, i majke, i domaćice, i preduzetnice,“ rekle bi mnoge od njih, jer dan koji počne u pet ujutru retko se završi pre ponoći.
Mnoge porodice iz Bogatića danas se oslanjaju upravo na rad žena – bilo da vode gazdinstvo, preradu hrane ili male seoske proizvodnje koje postaju brend Mačve. Njihovi proizvodi – ajvari, džemovi, sirevi, slatka, med, kolači, turšije – sve češće se nalaze na sajmovima, manifestacijama i policama lokalnih radnji.
Od semena do tegle – snaga ženske ruke
Veliki broj žena radi celu proizvodnju samostalno. One same sade, beru, prerađuju, sterilišu tegle i za tržište pripremaju proizvode koji nose pečat domaće tradicije.
U Glušcima žene su prepoznate po vrhunskoj turšiji, u Crnoj Bari po kolačima i starinskim receptima, dok su u Klenju poznate male porodične mlekare u kojima žene vode ceo proces – od muže do pakovanja.
Udruživanje kao karta za vidljivost
Poslednjih godina sve je više ženskih udruženja i grupa koje žele da zajednički nastupe. Time osvajaju tržište koje pojedinačno ne bi mogle.
Njihova okupljanja donose razmenu recepata, iskustava, saveta o subvencijama, ali i hrabrosti – jer mnoge žene prvi put samostalno konkurišu za projekte ruralnog razvoja.
Izazovi koji traju, ali i koraci napred
Iako su stub sela, žene se i dalje suočavaju sa ozbiljnim izazovima: nedostatak mehanizacije, teško dostupna tržišta, minimalna podrška i dvostruko opterećenje između njive i doma.
Ipak, sve više njih posećuje obuke, koristi subvencije i ostvaruje uloge nosioca poljoprivrednog gazdinstva, što ranije nije bilo česta pojava.
Upravo te promene polako menjaju lice mačvanskog sela.
Stub mačvanskog domaćinstva
Žene poljoprivrednice u Bogatiću nisu samo radna snaga. One su:
čuvari recepata i tradicije,
upravljači domaćinstava,
preduzetnice,
diplomate koje pregovaraju s kupcima,
i glavni pokretač života u selu.
Zahvaljujući njima, Mačva ostaje ono što je oduvek bila – kraj vrednih ljudi, mirisnih avlija, punih špajzova i posla koji se radi srcem.
