Dok zima steže, a temperature danima ostaju ispod nule, sudbina pčelinjih društava u velikoj meri zavisi od onoga što je pčelar uradio još u jesen. Ipak, ni najbolja priprema ponekad nije dovoljna. Tada na scenu stupa kandi – šećerna pogača koja kod pčelara izaziva podeljena mišljenja: spas u poslednjem trenutku ili dokaz da je nešto pošlo po zlu.
Iskusni pčelari saglasni su u jednom – najbolja zimska hrana za pčele je med. On sadrži sve što je pčelinjem organizmu potrebno za dug zimski period bez izletanja. Međutim, vremenske neprilike, loše paše ili greške u proceni zaliha često dovode do toga da društva ostanu bez dovoljno hrane pre kraja zime.
U takvim situacijama, kandi može biti razlika između života i uginuća.
„Kandi se ne daje zato što je dobar, već zato što nema boljeg rešenja u tom trenutku“, kažu pčelari. Postavlja se direktno iznad klupka, kako bi pčele mogle da mu pristupe bez rasipanja energije. Najčešće se koristi u drugom delu zime, kada su zalihe iscrpljene, a do prve ozbiljnije paše ima još vremena.
Ipak, upotreba šećerne pogače nosi i rizike. Za razliku od meda, ona nema prirodne enzime i mikroelemente, a njenom preradom nastaje više otpadnih materija u organizmu pčele. Pošto tokom zime nema pročisnih letova, to može dovesti do probavnih problema i pojave bolesti, pre svega nozematoze.
Dodatni problem je što pogača može prerano da „prevari“ pčelinje društvo. Stimulacija unosa hrane često podstiče maticu na zaleganje u periodu kada spoljašnji uslovi još uvek nisu povoljni. Veće leglo znači i veću potrošnju hrane, pa se društvo može naći u još težoj situaciji.
Posebno se upozorava na proteinske pogače, koje nikako ne bi trebalo koristiti tokom zime. One dodatno opterećuju digestivni sistem pčela i opravdane su tek u rano proleće, kada pčele već mogu da izleću i unose prirodni polen.
Stručnjaci ističu da je oslanjanje na kandi često znak da priprema za zimu nije bila adekvatna. Pravilno zazimljeno društvo treba da ima dovoljno kvalitetnog meda i mir u košnici do prvih toplijih dana.
Kandi nije zamena za med, već interventna mera. Kada se koristi promišljeno i u pravom trenutku, može spasiti pčelinje društvo. Kada se koristi rutinski – postaje problem. U pčelarstvu, kao i u prirodi, najbolja rešenja su ona koja najmanje odstupaju od prirodnog poretka.
