U selu Metković na teritoriji opštine Bogatić, pronađene su uginule svinje.. Istovremeno, meso bez poznatog porekla prodavano je mesarama u Somboru. Sve to otvara uznemirujuća pitanja o mogućim zarazama, ali i o bezbednosti hrane u Srbiji.
Koliko je sistem kontrole efikasan, gde su najslabije tačke i da li građani mogu biti sigurni u ono što kupuju i što završava na njihovoj trpezi? O svim tim pitanjima Ljiljana Ivanjac, načelnica Odeljenja veterinarske inspekcije, istakla je za RTS.
„Veterinarska inspekcija je , nakon prijave građana Metkovića, izašle na teren i potvrdile postojanje leševa uginulih svinja. Iako su prizori bili neprijatni, važno je istaći da su leševi pronađeni na mestu koje je predviđeno za odlaganje uginulih životinja. Reč je o regionu Srbije sa velikim brojem proizvođača svinja, pa su ovakva mesta formirana kako bi se rešavao problem uginulih grla, što je pojava prisutna u stočarskoj proizvodnji. U skladu sa procedurom, uzeti su uzorci sa uginulih životinja. Rezultati su pokazali da afrička kuga svinja nije potvrđena, niti su utvrđene druge zarazne bolesti, pa se pretpostavlja da je reč o tehnološkim uginućima.. Ono što je posebno problematično jeste nizak nivo svesti i kulture postupanja, jer vlasnici životinja često ne poštuju osnovna pravila, naročito ona koja se tiču zdravstvene i sanitarne bezbednosti. Leševi ne smeju biti ostavljeni na otvorenim, javnim površinama, već se moraju zbrinjavati na zakonom propisan način, istakla je Ivanjac i dodala:
“Mesta predviđena za odlaganje leševa moraju biti obezbeđena. Na teritoriji opštine Bogatić postoje četiri takve lokacije, sa kontejnerima ograđenim zaštitnim ogradama. Inspekcija je utvrdila da na pojedinim mestima ograde nisu u potpunosti zatvorene i naložila njihovo dodatno obezbeđenje. Ideja formiranja ovih lokacija bila je da se, zbog intenzivne proizvodnje svinja, uginule životinje što brže i bezbednije uklone.
Odgovornost za dopremanje leša na predviđeno mesto snosi vlasnik životinje. Za nadzor nad tim lokacijama odgovorni su komunalna inspekcija, lokalna samouprava i veterinarska inspekcija. Postoji organizovan sistem sakupljanja leševa putem ovlašćenih i registrovanih službi, koje ih dalje transportuju na mesta za konačno uništavanje.
Problem u praksi predstavlja to što pojedini vlasnici uklanjaju ušne markice sa životinja kako bi izbegli odgovornost, što otežava identifikaciju i produžava postupak, naročito u situacijama kada postoji sumnja na zarazne bolesti. Iako zakon predviđa mogućnost zakopavanja uginulih životinja na sopstvenom gazdinstvu, često se, zbog loših vremenskih uslova ili neorganizovanosti službi, pribegava nepropisnom odlaganju. Inspekcija je u ovom slučaju evidentirala sve propuste i naložila mere za unapređenje zaštite lokacija i češće preuzimanje leševa.
Najvažnije je utvrditi uzrok uginuća kako bi se isključila mogućnost zaraznih bolesti. Iako afrička kuga svinja nije opasna za ljude, ona ima razorne posledice po stočni fond. Postoje i druge bolesti koje mogu predstavljati rizik po javno zdravlje, zbog čega je pravovremena prijava uginuća zakonska obaveza.
U drugom slučaju, u Somboru je pronađeno 400 kilograma mesa bez dokaza o poreklu. Akcija je sprovedena u okviru borbe protiv sive ekonomije, uz podršku Ministarstva poljoprivrede i nadležnih državnih organa. U jednoj mesarskoj radnji pronađeno je meso bez veterinarske kontrole i potrebne dokumentacije, što znači da poreklo životinja nije poznato i da postoji ozbiljan rizik po zdravlje potrošača. Meso je bezbedno uklonjeno, a kontrola je proširena, pri čemu je u daljoj akciji pronađeno i dodatnih nekoliko tona mesa, koje je takođe sankcionisano uz učešće policije. Građani treba da budu oprezni jer svaka hrana životinjskog porekla koja se prodaje van sistema kontrole predstavlja potencijalnu opasnost. Veterinarska inspekcija je stalno na terenu, reaguje na sve prijave i sprovodi redovne kontrole. Ekonomska situacija ne može biti opravdanje za ugrožavanje zdravlja ljudi.
Svi koji se bave proizvodnjom hrane moraju imati za cilj plasiranje bezbedne i zdravstveno ispravne hrane. Kvalitet može biti stvar izbora, ali bezbednost je obaveza, jer neodgovorno postupanje može ugroziti živote ljudi i dovesti do ozbiljnih zakonskih sankcija, uključujući i krivičnu odgovornost.
Edukacija i informisanost su ključni. Građani treba da kupuju hranu u proverenim objektima pod veterinarskim nadzorom, da proveravaju deklaracije, izgled i boju proizvoda i da sve sumnjivo prijave veterinarskoj inspekciji. Samo zajedničkim delovanjem može se postići veći nivo bezbednosti hrane.
