Prilikom izvođenja radova tokom februara, košnice treba otvarati što kraće, kako bi se izbeglo hlađenje legla, jer to može značajno usporiti razvoj pčelinjeg društva.
Februar je, po kalendaru, poslednji zimski mesec. Iako je vreme promenljivo, primetno je postepeno povećanje dnevnih i noćnih temperatura. One se najčešće kreću od 5 do 17 °C, uz malo padavina, ali sa čestim i jakim vetrovima, naročito u istočnoj Srbiji i Vojvodini (istočni vetar, košava, povremeno i severac). Sunčani periodi su duži nego u januaru.
Ovo je mesec u kome se pojavljuju prvi znaci proleća. Međutim, zbog neuobičajeno toplog januara, pojedine biljke poput visibabe, leske i maslačka procvetale su ranije. Pčele su tada masovno posećivale lesku i maslačak, unoseći značajne količine polena.
Tokom zime pčele se nalaze u klubetu, ali sa prisutnim leglom. Svako kraće otopljenje koriste za izletanje i prikupljanje polena. Unutar košnice su znatno aktivnije – otklapaju medne ćelije u sredini gnezda, razmeštaju med, čiste i pripremaju ćelije za zaleganje matice. Ove aktivnosti započele su već u januaru.
Pčelinja društva koja su pravilno pripremljena za zimu, sa dovoljno proteinsko-energetske hrane, nemaju problema sa prezimljavanjem. Ona društva koja su imala manje hrane zahtevala su dodatke u vidu ramova sa medom, kristalisanog meda ili, kao poslednju opciju, pogača.
Tokom januara podnjače su bile otvorene, ali ih u februaru treba zatvoriti i dodatno utopliti zbog povećane površine legla. Pčelari ne treba da brinu za prezimljavanje, ali je važno obezbediti dovoljnu količinu hrane.
U ovom periodu u košnicama se često nalaze dva do tri rama sa leglom različite starosti, a u povoljnim uslovima počinju da se izlegu i mlade pčele. Razvoj zavisi od spoljne temperature, jačine društva, starosti matice i količine hrane, naročito polena. Održavanje stalne temperature legla od oko 35 °C zahteva dodatni napor pčela i povećava potrošnju hrane.
Pri niskim temperaturama klube se pomera naviše i koristi mednu kapu iznad legla. Tokom toplijih dana pčele prenose med sa bočnih ramova iznad legla, održavajući neprekidnu dostupnost hrane. Pčele nikada neće napustiti leglo kako bi došle do meda, čak ni po cenu uginuća.
Tokom februara prosečna potrošnja meda iznosi oko 2,5 do 3 kg po društvu. Zbog povećane potrošnje hrane i polena, pčele koriste i najkraće dnevne otopljene periode, najčešće oko podneva, za obletanje i pražnjenje debelog creva. Najčešće izlaze kroz gornje leto već na +8 °C, pri čemu istovremeno čiste košnicu i unose vodu, nektar i polen.
Ako je društvo pravilno zazimljeno, sa dovoljno kvalitetne hrane i oko 15.000–20.000 pčela, nema potrebe za uznemiravanjem sve do početka voćne paše.
U februaru je važno očistiti podnjače i proveriti leta, jer ih mrtve pčele mogu zapušiti. Čista podnjača ukazuje na dobro zimovanje i zdravo društvo. Pčelar treba često da obilazi pčelinjak, naročito tokom sunčanih dana, i na osnovu obletanja, vlage i zvuka iz košnice proceni stanje društva.
Toplije dane (10–12 °C) treba iskoristiti za kratak prvi prolećni pregled, kako bi se na vreme uočili eventualni problemi i pomoglo ugroženim društvima.
Podnjača daje mnogo informacija o stanju pčelinjeg društva. Količina i raspored uginulih pčela govore o kvalitetu zimovanja i položaju klubeta. Mrvice voska ukazuju na potrošnju hrane i kretanje klubeta. Izmet na podnjači i poletaljci može biti znak nozemoze, dok prisustvo plesni i vlage ukazuje na lošu ventilaciju. Intenzitet brujanja pčela često otkriva da li društvo ima maticu.
Ako je podnjača čista, sa malo ili bez mrtvih pčela, reč je o snažnom i zdravom društvu sa izraženim higijenskim ponašanjem.
U slučaju sumnje na bolest, potrebno je sakupiti oko 100 uginulih pčela, staviti ih u papirne (ne plastične) kesice, obeležiti prema košnicama i dostaviti Veterinarskom institutu.Sve navedeno može se pratiti i na žičanim podnjačama. Ako se utvrdi da su pčele došle do vrha medne kape, potrebno je dodati ram sa medom ili pogaču, ali tek kada temperatura pređe 14 °C, a idealno iznad 17 °C. Tada se obavlja i prvi detaljniji prolećni pregled legla i jačine društva.
Broj zauzetih ulica pokazuje snagu društva, dok količina i kompaktnost legla ukazuju na kvalitet matice. Pčele na satonošama signaliziraju da je med iznad legla potrošen i da je prihrana bila neophodna.
Sve preglede treba obavljati brzo kako ne bi došlo do hlađenja legla. U tom periodu pčelar već može proceniti koja društva treba spajati i koja su ostala bez matice. Nakon obavljenih poslova, mart se može dočekati mirno.
U zavisnosti od broja košnica, u pčelinjak se može postaviti posuda sa 1–2 kg kukuruznog brašna. Pčele će ga odnositi, a praćenjem leta može se uočiti društvo koje ne unosi brašno – što često ukazuje na odsustvo matice i potrebu za hitnom sanacijom.
Pažljivo posmatranje pčelinjaka je ključno, jer i najmanji znakovi mogu ukazati na ozbiljne probleme. Naš zadatak je da ih prepoznamo i sprečimo na vreme.
