Eska u vinogradu: Tihi ubica loze protiv kog nema leka, osim oštre preventive

Eska u vinogradu

Klimatske promene i sve toplija leta u Srbiji donela su vinogradarima novi, veliki problem. Eska, kompleksno oboljenje koje izaziva više vrsta gljiva, nekada je bila rezervišena za Mediteran, a danas je sve prisutnija u našim vinogorjima.

Ovo je podmukla bolest. Ima dug latentni (skriveni) period, pa zaraženi čokot godinama može delovati zdravo, dok istovremeno širi zarazu na okolne biljke. Kada simptomi postanu vidljivi, obično je već kasno za tu biljku.

Kako prepoznati Esku?

Simptomi se javljaju na svim delovima vinove loze, a prvi znaci postaju vidljivi posle cvetanja. Bolest se manifestuje u dva oblika – hroničnom (sporom) i akutnom (naglo sušenje).

Evo šta treba da tražite u vinogradu:

  • Tigrasti listovi: Ovo je najkarakterističniji znak. Između nerava lista javljaju se pege. Kod belih sorti one su žute, a kod crvenih sorti crvene boje. Središnji deo tih pega vremenom nekrotira (suši se) i postaje mrk, dok nervi ostaju zeleni, stvarajući izgled tigraste šare.

  • Sušenje bobica: Na grozdovima se javljaju mrkoljubičaste tačke. Bobice se ne razvijaju pravilno, ne dozrevaju, pucaju i suše se.

  • Promene na drvetu: Kada bi presekli stablo zaraženog čokota, videli bi da je sredina svetla i mekana (trula), okružena tamnim, tvrdim drvetom. Spolja se mogu videti pukotine i smolasti iscedak (gumoza).

U najgorem slučaju, dolazi do tzv. apopleksije – naglog sušenja celog čokota usred leta, najčešće pred zrenje grožđa.

Ko su krivci?

Eska nije bolest koju izaziva jedan uzročnik, već tim udruženih patogena. Najčešći krivci su gljive Phaeomoniella chlamydospora, Stereum hirsutum i Phellinus igniarius.

One napadaju sprovodni sistem biljke (ksilem), bukvalno zapušavajući „cevi“ kroz koje loza transportuje vodu i hranu. Zbog toga se biljka suši – ona umire od žeđi iako u zemljištu možda ima vlage.

Higijena i makaze: Jedina prava odbrana

Važno je da vinogradari znaju surovu istinu: Efikasnog hemijskog leka za izlečenje bolesnog čokota nema.

Gljivice se nalaze duboko u drvetu gde preparati ne mogu da dopru. Iako postoje podaci da primena fosetil-aluminijuma može pomoći u ublažavanju simptoma, borba se svodi isključivo na preventivu i higijenu prilikom rezidbe.

Ključne mere zaštite:

  1. Dezinfekcija alata: Ovo je pravilo broj jedan. Makaze se moraju dezinfikovati alkoholom ili drugim sredstvom pre prelaska sa čokota na čokot, a obavezno nakon rezanja sumnjivog čokota.

  2. Oprez sa ranama: Gljive ulaze kroz otvorene rane. Treba izbegavati pravljenje velikih preseka na starom drvetu.

  3. Sanitarna seča: Ako primetite zaražene lastare, orežite ih do zdravog dela tkiva.

  4. Uništavanje zaraze: Sve orezane delove sa obolelih biljaka obavezno izneti iz vinograda i spaliti. Nikako ih ne ostavljajte i ne usitnjavajte u vinogradu!

Zaraženi čokoti su izvor inokuluma (zaraze) za ceo vinograd. Ako je čokot potpuno zahvaćen, najbolje ga je izvaditi i uništiti kako bi spasili ostatak zasada.

Proćitajte i...

Komentar ide na moderaciju.

Pravila komentarisanja:
• Budite kulturni i na temu
• Nema govora mržnje i uvreda
• Moderator zadržava pravo uklanjanja komentara

Nema komentara. Budite prvi!

Dešavanja

Najnovije na portalu

Vaša reklama ovde?