Proizvodnja dobrog i kvalitetnog rasada u mnogome će doprineti da nam proizvodnja bude konkurentna i stabilna. Naši poljoprivredni proizvođači najčešće proizvode rasad u toplim lejama za sopstvene potrebe,  a višak prodaju na pijacama pomoravskih gradova. Birati terene za tople leje: sunčane, ocedne na srednje teškom zemljištu, preporuka na svakom terenu obezbediti drenažu jer slučaju izraženijih padavina možemo imati problem.
Tople leje u plastičnom tunelu.

Rana proizvodnja povrća zahteva da već u decembaru i januaru krenemo s proizvodnjom rasada. U ovom periodu bolje rezultate postižemo proizvodnjom rasada u ukopanim toplim lejama koje su podignute u plastičnim tunelima. Lakše se održava temperatura i vlažnost vazduha ( manja su temperaturna kolebanja ). Prednosti se ogledaju u tome, radnik je zaštićen spoljnih uticaja temperature i padavina a jedini problem predstavlja osvetljenje koje moramo obezbediti.

Proizvodnju rasada poskupljuje dopunsko zagrevanje ili električni uređaji, a naši proizvođači najčešće koriste stajnjak za zagrevanje toplih leja. Izbor stajskog đubriva za zagrevanje tople leje.

Konjski stajnjak je u deficitu, jeste da najbrže oslobađa temperaturu,  i do 75 stepeni i postepeno smanjuje, nakon dva meseca temperatura bude oko 30 stepeni.

Goveđi stajnjak razvija temperaturu u početku oko 40 stepeni i najbolje ga je mešati sa konjskim ako smo u mogućnosti.

Loša osobina goveđeg stajnjaka je razvoj plesni ali taj problem rešavamo posipanjem tankog sloja živog kreča ili pepela. Najbolje rezultate daje mešanje goveđeg stajnjaka sa piljevinom, oslobađa temperaturu kao konjski stajnjak. Ovči stajnjak po svom sastavu sličan je konjskom stajnjaku i najčešće ga mešamo sa ostalim stajskim đubrivima. Svinjski stajnjak je sličan goveđem, sadrži dosta vode oko 81% i može se upotrebiti sa strugotinom, slamom, pozderom i sličnim materijalima. U ove svrhe odlične rezultate daje mešanje lišća i gradskog smeća sa svim vrstama stajnjaka.

Priprema energetskog materijala za punjenje toplih leja. Svež stajnjak mešamo sa ostalim materijalima da dobijemo đubrivo koje ima oko 70% vode i slažemo ga u gomile i po potebi ga zalivamo toplom vodom (ako su jaki mrazevi), a zatim ga prekrivamo asurama ili folijama. Punjenje toplih leja svežim nesgorelim đubrivom.

Pripremljeni materijal za zagrevanje toplih leja slažemo u jamiće ili rupe koje mogu biti 30-80 cm a širina i dužina 1,5-4 m, na čijem dnu stavljamo sloj izolacionog materijala u te svrhe koristimo: kukuruzovinu, slamu, lišće ili sličan materijal, debljine 10- 15 cm. Na taj sloj stavljamo stajsko đubrivo ili neki drugi materijal za zagrevanje. Bitno je pravilno raspoređivati i sabijati stajnjak. Dužina zagrevanja tople leje zavisiće od debljine i sabijanja stajnjaka. Leje koje se grade za proizvodnju rasada u decembru i januaru trebaju da imaju sabijeni sloj đubriva od 60-80 cm, dok leje koje se prave početkom februara mogu biti nešto pliće 40-60 cm. Nakon nanošenlja izolacionog materijala i stajnjaka leju uokvirujemo, pravimo ram.