Stanjak se smatra najvažnijim đubrivom pri sastavljanju zemljišnih smeša, jer obogaćuje zemljište humusom i popravlja njegova fičika i hemijska svojstva. Dalje, rastvaranjem organskih materija iz stajnjaka nastaje ugljen-dioksid, stajanjak ubrzava biološke procese u zemljišu i obogaćuje zemljište korisnim bakterijama. U stajnjaku se nalaze i fitohormonske materije koje stimulativno deluju na biljke. Postepenim razlaganjem stajnjaka hranljive materije se oslobađaju i postaju dostupne biljkama u dužem vremenskom periodu.
Kvalitet, hemijski sastav i količina hranljivih materija u stajanjaku zavisi od vrste domaćih životinja od kojih se stajnjak dobija- goveče, ovca, konj, zatim od uzrasta stoke, načina ishrane, količine i vrste prostirke, načina pripreme i dužine fermentacije. Količina hranljivih materija u stajnjaku kreće se u granicama: azot (N) 1-1,5%, kalijum (K2O) 1-1,7%, fosfor (P2O5) 1,3-4%, kalcijum (Ca) CO3 2,3-3,3%, organske materije 18%, dok je prema pH vrednosti slabo kiseo ili neutralan. Stajanjak se dodaje gotovo svakoj zemljišnoj smeši u odnosu od 20-30%.
Toplolejska zemlja ima veliki zančaj u rasadničarstvu i cvećarstvu. Upotrebljava se za biljke koje se gaje u slabo kiselom i težem zemljištu. Korisiti se i za proizvodnju većine lisnodekorativnih saksijskih vrsta kao i za proizvodnju rasada i letnjeg cveća. Toplolejska zemlja je korisna i u kontejnerskoj proizvodnji pri sastavljanju smeša, a služi i za obogaćivanje zemljišta u semeništu ili prporištu. Ova vrsta susptrata dobija se iz goveđe i konjske balege koja sazreva 1 do 2 godine. Treba obratiti pažnju i na kvalitet zemlje kojom se leje pokrivaju, pa je dobro korisititi običnu zemlju ili sagoreli kompost, a nikako neke supstrate koji bi mogli da zaraze ili zatruju osnovnu masu zemljišta. Zemljišnim smešama toplolejksa zemlja se dodaje u količini od 40 do 60%. Radi obezbeđenja dovoljne hranljivosti supstrata i njegovog ravnomernog razlaganja, toplolejska zemlji se dodaje koštano brašno, rogovina, krvno brašno od 4-5 kg/m3.
Glistenjak ili humus od glista nastaje kao produkt crevnog tratka crvenih kalifornijskih glista koje se gaje na manjim ili većim površinama, tzv. “farmama”, gde se hrane konjskim ili goveđim stajnjakom. Nakon prolaska kroz crevni trakt gliste organske materije se razlažu i transformišu u oblike i jedinjenja lako pristupačna biljkama. Dobijeni proizvod je sirovi humus ili glistenjak.
Agrohemijska analiza glistenjaka (hranljiva vrednost glistenjaka)
Vlaga na 105 0C | 23,2% |
pH | 7,80 |
Humus | 29,6 % |
Azot (N) | 2,10% |
Fosfor (P2O5) | 1044 mg/100 g |
Kalijum (K2O) | 1294mg/100g |
Magnezijum (Mg) | 88,1 mg/100g |
Cink (Zn) | 77,0 ppm |
Bakar (Cu) | 7,6 ppm |
Gvođže (Fe) | 153 ppm |
Mangan (Mn) | 82 ppm |
Iz agohemijske analize se vidi da je glistenjak 5-6 puta bogatiji humusom i harnivima nego stajnjak. Primena glistenjaka je višestruka. Koristi se kao dodatak kod zasnivanja proizvodnje ili kao jedna od komponenti pri sastavljanju smeša.
Najčešće se primenjuje:
– kao dodatak zemljišnom suspstratu (10-20%), kod presađivanja saksijskog cveća ili proizvodnje rasada
– kod osnovne obrade njivskih površina kao startno đubrivo (1000 kg/ha) ili za prihranjivanje kultura (500-800 kg/ha)
– u rasadničarstvu kao dopunsko đubrivo na 2-3 nedelje pred početak sadnje, kada se nakon osnovne obrade zamljišta rasturi po 100 g/m2 glistenjaka, a zatim se kultivatorom ili frezom unese u dublje slojeve
– za prihranjivanje već zasnovane proizvodnje, kada se sa 50 g glistenjaka biljke pojedinačno prihranjuju.