Orezite ovako višnju i nema greške

Neophodan uslov za prihvatljive principe rezidbe kod višnje jeste poznavanje vegetativnog rasta i tipa grančica na kojima pretežno rađaju pojedine sorte.
Sorte višanja, koje pretežno rađaju na jednogodišnjim dugim letorastima, zavisno od dužine letorasta obrazuju sa strane generativne ili vegetativne pupoljke, a na samom vrhu vegetativni pupoljak. Duže grančice od 50 cm nose lateralno i vegetativne i generativne pupoljke, koji su retko raspoređeni. Letorasti manji od 30 cm nose sa strane samo cvetne, a umereno razvijeni letorasti, dužine 30-50 cm nose sa strane generativne pupoljke, koji su nešto gušće raspoređeni, dok im je na vrhu vegetativni pupoljak.

Najkvalitetniji rod imaju umereno bujni letorasti ( sorte sa ovakvim rodnim grančicama su na pr. reksele; severna i lotova višnja; hajmanova konzervna; hajmanov rubin; maraska visećih grana i slično).
Detaljno orezivanje višanja u praksi ( kao što je kod jabuke, kruške, breskve, šljive itd) je vrlo retko. Uglavnom se izbacuju polomljene, suve, oštećene grane, ali u savremenijim, komercijalnim zasadima, za postizanje visokih prinosa neophodna je redovna intenzivna rezidba. Realan problem kod sorata, koje rađaju na vitim rodnim grančicama, ukoliko se stabla duže ne orezuju, dolazi do brzog ogoljavanja grana i premeštanja rodnosti na periferiju krune. Zato bi trebalo obezbediti svake godine dovoljno umereno bujnih letorasta i sprečavanje izmeštanja roda na periferiju krune.

U donjem delu krune vrši se skraćivanje primarnih grana na nižu, umereno bujnu granu, ili rodni letorast, dok izrođene, bujnije grane i slabije bujni letorasti se izbacuju iz osnove. Na ostavljenim grančicama obrazuje se po nekoliko mladara, odnosno rodnih grana za sledeću godinu. One grančice, koje su dale rod se skraćuju na jedan ili dva umereno bujna letorasta, koji će biti nosioci rodnosti za tu godinu.

Kod sorti višanja uspravnih grana ( primer ričmorensi; montmorensi, maraska, majska i dr.) rod je pretežno na majskim kiticama. Kod ovih zasada svake godine ostavlja se dovoljan broj jednogodišnjih letorasta za formiranje kratkih rodnih grančica tokom godine, a sledeće vegetacije one će biti nosioci roda, dok ostavljen i jedan letorast poslužiće za formiranje novog rodnog drveta. Rezidbom kod ovih sorata obezbeđuje se dovoljan broj jednogodišnjih letorasta za rast kratkih rodnih grančica.

 

Sorte, veoma rodne, kao na primer oblačinska; keleris-16, neki tipovi maraske i dr., rađaju kako na jednogodišnjem rodnom drvetu, i na kratkom rodnom drvetu. Bez rezidbe plodovi su jako sitni, a krune preguste i slabo osvetljene i neprovetrene. Zato se rezidbom smanjuje preterana rodnost, ostavlja što veći broj umereno bujnih letorasta, koji daju najkrupnije plodove, ali ne bi trebalo zanemariti ni kratko rodno drvo za veći prinos. U slučaju da se ovakva stabla duže ne orezuju, plodovi postaju jako sitni, kruna veoma zasenjena i pregusta, a cele voćke vrlo brzo se iscrpljuju preteranom rodnošću.

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

19.02.2024.

Kako orezati vinovu lozu

23.01.2024.

Šta kažu stručnjaci o rezidbi

05.06.2023.

Aktuelni tretmani trešanja i višanja

25.05.2023.

Zašto je bitna letnja rezidba višnje

26.04.2023.

Sokovi za zdrav život

16.03.2023.

Zašto je bitna rezidba korena voćaka

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca