Kada je vreme za berbu stonog grožđa

Prilikom određivanja momenta za početak berbe stonih sorti vinove loze posebno treba voditi računa da ukus i spoljašnji izgled grozda budu karakteristični za određeni kultivar. Ovo grožđe se po pravilu bere probirno u nekoliko navrata. Takođe, mora se voditi računa i o vremenskim uslovima pri kojima se berba odvija. Naime, treba težiti da se ova operacija obavlja po suvom vremenu i u odsustvu velikih vrućina.

Prilikom berbe a radi očuvanja pepeljka grozd se drži isključivo za peteljku a po mogućstvu treba koristiti specijalne makaze za berbu stonog grožđa. Prilikom berbe se odvajaju rehuljavi grozdovi kao i povređeni, truli i nedovoljno zreli delovi grozda.

Sledeća faza je čišćenje, klasiranje i pakovanje a za ovu namenu se koriste obično nadstresšnice ili zatvoreni prstori. Obrano grožđe se još jednom pregleda i očisti kao što je to urađeno u samom vinogradu. Takođe, za vreme ove operacije treba voditi računa da se sačuva pepeljak. Istovremeno sa ovim postupcima grožđe se klasira i pakuje. Prema našim standardima vrši se klasiranje u kvalitet ekstra, kvalitet I i kvalitet II, a za njih je zajedničko da grožđe mora biti zrelo, izražene boje i ukusa karakterističnog za oređenu sortu i pakovanja podesnog za transport. Između ove tri kategorije razlike su po pravilu u krupnoći grozdova, s tim da ekstra kvalitet treba da poseduje oblik karakterističan za sortu ali i ujednačene bobice jednako obojene sa svih strana.

Ovako klasirano grožđe istovremeno se pakuje u odgovarajuće letvarice obložene tzv. masnom hartijom. Za pakovanje se koriste otvorene ili zatvorene plitke letvarice (holandezi) ili kose letvarice u koje se u zavisnosti od veličine može upakovati pet do petnaest kilograma grožđa.

Za uspešno čuvanje stonog grožđa neophodno je obezbediti nisku i ravnomernu temperaturu ( 0 stepeni Celzijusa do – 1 stepeni Celzijusa) kao i visoku relativnu vlažnost vazduha  (od 85 do 90 % ) čime se na minimum svode biohemijske i fiziološke promene u bobicama i sprečava isparavanje vode iz istih.

Dužina čuvanja stonog grožđa u hladnjačama je pre svega uslovljena sortnim specifičnostima. Naime, duže se čuva grožđe sa čvrstom pokožicom i rastresitim grozdovima. Najkraće se čuvaju najranije sorte (Julski Muskat) – desetak dana od berbe a nešto duže sorte druge epohe zrenja (Kraljica Vinograda, Kardinal) – do trideset dana. Neke sorte iz ove grupe zrenja kao i većina kultivara treće epohe se čuvaju i do dva – tri meseca (Muskat Hamburg, Ribijer). Sorte Afuz-ali, Muskat Italija se mogu čuvati i do četri meseca, a najduže – do šest meseci sorte veome poznog sazrevanja (Valandovski drenak, Zimsko belo).

Međutim, na uslove čuvanja u značajnoj meri, pored sorte utiču i uslovi proizvodnje grožđa (zaštita od bolesti i štetočina, količina padavina, ishrana, navodnjavanje), kao i pravilna primena ampelotehničkih mera – opterećenje čokota okcima pri rezidbi i mere zelene rezidbe (lačenje, uklanjanje zaperka u zoni grozda, defolijacija, proređivanje grozdova i delova grozda).

Iz ove kategorije

Pročitajte i

Čajevi za kvalitetniji život

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca