U narodu poznat pod nazivom slatki koren, sladić je žbunasta biljka prepoznatljiva po grozdastim ljubičastim cvastima. Poreklom iz južnih krajeva Evrope, danas se uzgaja i u drugim regionima umerenog klimatskog pojasa, najviše u Aziji, naročito u Kini gde se od davnina koristi kao izuzetno cenjena lekovita biljka.
Drvenasta biljka, snažna i vrlo razgranata, iz koje izbijaju mnogobrojne, do 2m duge puzeće vreže iz kojih se razvijaju nove biljke, tako da se biljka sladić vrlo brzo širi. To je biljka umereno toplog i suvog podneblja, kojoj treba mnogo svetlosti. Listovi su neparno perasto složeni, sa 4-8 pari listića. Cvet ima specifičnu građu leptirnjača (fam. Fabaceae), a krunica je žuto-bele boje. Cvetovi u grozdastim cvastima se nalaze na vrhu stabljike i u pazuhu listova. Plod je u vidu pljosnate mahune, smeđe boje. Žlezdane, lepljive dlake se nalaze na svim nadzemnim delovima biljke.
Za gajenje su pogodne peskuše i peskovite ilovače, a ne odgovaraju zabarena i vlažna zemljišta. Ipak, slatki koren uspeva i na siromašnim zemljištima, jer ima dobro razvijen korenov sistem. Slatki koren je dugovečna vrsta i može doživeti i više od 20 godina.Treba ga gajiti prvenstveno na manje plodnim zemljištima, zemljištima ugroženim od erozije i klizanja, na kojima gajenje drugih kultura nije ekonomično. Ukoliko se slatki koren gaji na plodnom zemljištu, ono se obrađuje na uobičajeni način (u jesen duboko oranje, što ranije i što dublje). Od dubine oranja i stepena rastresitosti zemljišta zavise intenzitet razvoja korena i prinos. U zavisnosti od roka sadnje, priprema se zemljište odmah u jesen ili u proleće.
Sok sveže biljke koristio se u narodnoj medicini kao sredstvo za lečenje čira na želucu, a sušen koren kao sastojak čajeva za regulisanje varenja ili u vidu štapića za žvakanje tokom odvikavanja od pušenja.
Najnovija laboratorijska istraživanja pokazuju da ekstrakt sladića povoljno deluje na inhibiciju rasta ćelija tumora prostate.
Bez obzira na brojna lekovita svojstva, važno je naglasiti da dugotrajna upotreba u većim dozama može dovesti do porasta krvnog pritiska, glavobolje i stvaranja edema, stoga je važno poštovati preporuke o načinu i dužini upotrebe koja, prema preporukama Evropske Medicinske Agencije, ne bi trebala da bude duža od 4 nedelje u kontinuitetu.
U vidu praha ili sirupa, često se koristi u kulinarstvu kao dodatak sosovima, a kao „crni šećer“ za pripremu poslastica i izradu bombona.