Odgajivački programi u govedarstvu, kod mlečnih i kombinovanih rasa, dugi niz godina su bili bazirani uglavnom na povećanju količine mleka. Nakon dostizanja povećanja proizvodnje mleka, selekcijom se utiče i na povećanje sadržaja masti i proteina. Količina proizvedenog mleka je porasla, zahvaljujući uvođenjem životinja sa izraženim genetskim potencijalom za proizvodnjom mleka ali i sa promenom i novim pristupom u normiranju ishrane muznih grla u proizvodnji mleka. Međutim, jednostranim sprovođenjem selekcije u pravcu povećanja mleka dovode se u pitanje reproduktivne i zdravstvene osobine životinja, a koje su veoma poželjne osobine sa ekonomskog i selekcijskog aspekta gajenja goveda. Za praćenje ekonomske uspešnosti koriste se selekcijski indeksi kojima se prate ne samo produktivne osobine nego i one neproduktivne koje takođe utiču na profitabilnost proizvodnje mleka. Tu pre svega spada predug međutelidbeni razmak, produžena laktacija, nizak procenat ne povađanja kod krava i junica, što rezultira ranim izlučenjem grla iz proizvodnje i smanjenim profitom odgajivaču.

Poslednjih godina, primenom genomske selekcije u govedarstvu, veoma brzo, jeftino i sa visokom tačnošću ( preko 70 %) omogućavaju se bolji rezultati u selekciji osobina (plodnost, dugovečnost, osobine fitnesa) koje se sporo popravljaju korišćenjem konvencionalne selekcije – biološki i progeni testovi, usled niske nasledne osobine (heritabilitet).
Genomska selekcija podrazumeva korišćenje genetičkih informacija koje se mogu dobiti analizom genoma (DNK) životinje za što raniji i bolji opis njene priplodne vrednosti. Sam postupak sprovođenja testiranja, odnosno analize DNK, podrazumeva uzimanje uzorka sa mlade životinje, najčešće dlake iz repa sa izvučenim folikulom dlake, iz kojeg se u laboratorijskim uslovima vrši genotipizacija koristeći Illumina SNP 50K čip. Na ovaj način utvrđena genomska vrednost u ranoj fazi života, pre dostizanja polne zrelosti, skraćuje generacijski interval i povećava genetsku vrednost ostavljenih grla za priplod.