Da bi se uspešno pčelarilo i povećala rentabilnost pčelarske proizvodnje, neophodno je poznavanje karakteristika medonosne paše na teritoriji na kojoj se pčele gaje, budući da na potencijal paše i očekivani prinos meda utiču brojni faktori.
Za postizanje visokih prinosa meda neophodno je da se pčele sele s paše na pašu, što podrazumeva blagovremene i tačne informacije o vremenu cvetanja i medenja biljaka.
Razvoj fenologije, nauke koja izučava pojave bioloških ciklusa i njihovu povezanost s klimom, počeo je u 17. veku, razvojem prvog fenoklimatskog modela zasnovanog na Reomirovim istraživanjima o vezi temperature i fenofaza u ontogenetskom razviću
Važan doprinos u razvoju ove nauke predstavljaju istraživanja Linnaeusa (1753) koji je, na osnovu preciznog protokola osmatranja, radio na stvaranju fenološke anketne mreže. Isti autor je uspostavio i prvu meteorološku mrežu, koja je uključivala i fenološka osmatranja, a organizovala ju je Societas Meteorologica Palatina (Mannheim, 1781–1792). Prve nacionalne fenološke mreže organizovane su u Rusiji od 1850. godine, u Britaniji od 1857. godine i u 33 države SAD 1851–1859. godine. Prvu fenološku mapu centralne Evrope izradio je Herman Hofman 1881. godine.
Fenološka osmatranja nastavljena su do današnjih dana, kada se sezonske promene biljaka širom planete prate uz pomoć savremenih tehnoloških sredstava (satelita i dr.).

Prikupljajući fenološke podatke za konkretno područje, prati se kako vegetacija odgovara na klimatske prilike. Od posebnog interesa za pčelarstvo je godišnji redosled pojave cvetanja medonosnog bilja na pojedinim lokalitetima. Potpuna informacija o redosledu cvetanja medonosnog bilja omogućava pčelarima da pčelinja društva postave blagovremeno na dobro pašno područje i da maksimalno iskoriste kapacitete medonosne paše. Zbog uticaja vremenskih prilika, biljke menjaju interval cvetanja, tako da jedna ista pojava može da se produži i razlikuje od biološki poznatog vremena.
Bagremova paša na jednom terenu, uzimajući u obzir različitu nadmorsku visinu i mikroklimatske uslove koji vladaju na njemu, može da potraje dvadesetak dana, i zato bi informacije fenoloških osmatranja bile od koristi selećim pčelarima (Popović, 2006).
Za izradu fenološke karte neophodno je prikupiti višegodišnje podatke o početku i trajanju fenofaze cvetanja medonosnog bilja. Za naše pašne uslove, urađena je pčelarska fenološka karta Srbije (Popović, 2006). Međutim, i sami pčelari, uz pomoć poljoprivrednih službi, mogu izraditi detaljnije lokalne fenološke karte, koje će im dobro doći u izradi katastra medonosne paše. Pašni red utvrđuje način iskorišćavanja pčelinjih paša na području koje geografski pokriva regionalna poljoprivredna služba, a po pravilniku o katastru pčelinje paše, ta služba određuje poverenika pašnog reda.
Kada se razmatra izbor novog mesta fenološkog osmatranja za medonosno bilje, treba ga odrediti blizu mesta postavljanja pčelinjaka i čestog angažovanja pčelara. Odabrane biljke trebalo bi da budu gajene pod prirodnim uslovima, tj. bez posebnih agrotehničkih mera da bi fenološki ciklus biljke i datumi koji bi se evidentirali bili reprezentativni za prirodnu vegetaciju i uticaj stvarnih mikroklimatskih uslova. Izuzetak čine industrijske medonosne biljke koje u procesu gajenja zahtevaju standardne agrotehničke mere. Za upotpunjavanje podataka o cvetanju potrebni su i podaci o temperaturi i padavinama, pa je dobro da se fenološka osmatranja obavljaju u blizini meteorološke stanice. Uzrok variranja meteoroloških podataka može da bude reljef. Zato se preporučuje da horizontalna udaljenost između dve fenološke stanice, naročito u brdsko-planinskim predelima, ne bi smela da bude veća od 2 km, a visinska razlika manja od 100 m (http://www.globe.gov/; Grčić, 2005). U zavisnosti od toga da li se stanica nalazi na vetrovitoj ili zaklonjenoj strani brda ili značajne vodene mase (jezera), menjaće se i uticaj padavina, zato je potrebno da se meteorološka i fenološka stanica nalaze na istoj strani brda, jezera i sl. U ravnici, npr. u Vojvodini, vremenske prilike ne moraju toliko da variraju sa porastom udaljenosti stanica, pa se one mogu smestiti i na međusobnoj udaljenosti od 10 km. Posmatranje drvenastog bilja može biti po spratovima krošnje. Za praćenje se odabiraju najmanje dva stabla i obeležavaju brojevima. Ova stabla moraju biti lako dostupna, najbolje da se pupoljci mogu videti golim okom. Pored toga, označavaju se odabrane grane i pupoljci, a najlakše je to učiniti trakom u boji ili markerom. Treba voditi računa da se grana ne ošteti, jer se mora osmatrati i sledeće godine.

Za trave bi trebalo primeniti iste osnovne metode, ali uzeti u obzir da se na istim, trajno obeleženim površinama (1 x 1 m), i u sledećim godinama odabiraju biljke za osmatranje. Ovaj segment praćenja je u našoj pčelarskoj praksi uglavnom stvar iskustva pčelara praktičara. Međutim, na osnovu praćenja vremena cvetanja, klimatskih uslova, količine medonošenja i, evidencije površina sa medonosnom pašom, stvorili bi se uslovi za izradu kvalitetnog katastra pčelinje paše, koji bi pomogao racionalnom iskorišćavanju biljaka u pčelarstvu i omogućio stabilnije i bolje prinose meda.