Na otpornosti biljaka strnih žita na niske temperature i bolje prezimljavanje može se značajno uticati pravilnim izvođenjem određenih agrotehničkih mera. U tom smislu veliki značaj se pripisuje vremenu i načinu setve. Setvom strnih žita u optimalnom roku obezbeđuju se uslovi za ujednačeno nicanje i dobro ukorenjavanje i reguliše se razvoj biljaka do zime. Biljke u nastupajući period niskih temperature ulaze u dobroj kondiciji, što im povećava sposobnost prezimljavanja i obezbeđuje da u proleće nesmetano nastave rast i razvoj, za razliku od biljaka iz kasnije setve, koje često usled delovanja niskih temperature izmrznu, a to se kasnije nepovoljno odražava na prinos.
U slučaju kasnije setve, posledice izmrzavanja na biljkama strnih žita u proleće moguće je ublažiti takođe primenom adekvatnih agrotehničkih mera. Značajni efekti se mogu ostvariti valjanjem useva pri čemu se ponovo uspostavlja kontakt korena sa zemljištem, prethodno prekinut usled golomrazice.

Na nestrukturnim zemljištima i onima sklonim zabarivanju se najčešće posle obilnih padavina ili otapanja snega stvara pokorica ili se u njima zadržava suvišna voda, što u kombinaciji sa niskim temperaturama vazduha povećava opasnost od izmrzavanja, otežava rast i razvoj biljaka i negativno se odražava na prinos. Efikasne mere protiv ovakvih pojava su drljanje lakim drljačama, čime se razbija pokorica i podstiče bokorenje i odvodnjavanje odgovarajućim kanalima, čime se eliminiše mogućnost propadanja biljaka usled izmrzavanja I gušenja.
Takođe, izbalansirana i adekvatna ishrana biljaka strnih žita je vrlo bitna s aspekta povećanja otpornosti prema niskim temperaturama i mrazu. Posebno je važno poštovati preporučene doze hraniva i dinamiku njihovog unošenja u zemljište a što se odnosi pre svega na osnovne makroelemente (azot, fosfor i kalijum).
Prevelika količina azota u osnovnom, jesenjem đubrenju može da izazove suviše bujan rast biljaka strnih žita, što dovodi do slabijeg kaljenja,biljke postaju nežne i lakše stradaju u uslovima niskih temperatura, a posebno golomrazica. Prihrana azotom u proleće na samom početku faze bokorenja predstavlja značajan stimulans biljkama, iscrpljenim niskim temperaturama, mrazom i ostalim stresnim faktorima tokom zime, da nesmetano nastave rast i razviće.
Među hranivima potrebnim u ishrani biljaka strnih žita, sa aspekta povećanja sposobnosti prezimljavanja značajna je uloga fosfora. Na nedostatak ovog elementa strna žita su posebno osetljiva u početnim fazama rasta i razvića i posledice toga se kasnije teško mogu ublažiti. Tu se pre svega misli na ulogu fosfora u procesu kaljenja i povećanju otpornosti biljaka na niske temperature i mraz jer on utiče na metabolizam azota, disanje, fotosintezu i ukupan promet energije.
Kalijum takođe ima važnu ulogu u prometu energije i materija u biljkama, posebno sintezi ugljenih hidrata, koji su od značaja za povećanje sposobnosti prezimljavanja i regulisanju vodnog režima biljaka. Zato je osnovni preduslov uspešne i ekonomski opravdane proizvodnje strnih žita upotreba deklarisanog semena, adekvatno pripremljenog za setvu.
Dorada i priprema semena za setvu podrazumeva primenu određenih mehaničkih, fizičkih, hemijskih i, po potrebi, bioloških postupaka na semenu nakon vršidbe. Tako pripremljeno i dorađeno seme u setvi, uz pravilno izvođenje svih predviđenih agrotehničkih mera, preduslov je ravnomernog nicanja i optimalnog sklopa zdravih i naprednih biljaka, tolerantnih na različite stresne faktore gajenja, a tako i niske temperature i mraz.