Šljiva je vekovima bila sastavni deo života domaćina u Srbiji. Nije bilo domaćinstva, koje nema deset stabala šljive na svom imanju.
Davne 1968. godine, Milivoje Radomirović iz sela Milatkoviće, i njegov brat Žarko, ostalivi su rodnu kuču i odselili se u grad. Ostali su otac Jovan i majka Zorka, ali njih dvojica su kad god su imali vremena, dolazili i pomagali roditeljima. Posla je bilo uvek, da se seje kukuruz, da se plasti seno, skupljaju šljive, peče rakija. Imali su i krave i po koju svinju i kokošku. Volela je baba Zorka, da ima šta da spakuje svojim unucima.
Ilustracija: Radomirovići u šljiviku, foto: Domaćinska kuća
Na levoj obali reke Raške smešteno je selo Milatkoviće. Udaljeno je 5 km od Raške i nalazi se na magistralnom putu Raška-Novi Pazar.
U današnje vreme, kada mnoga sela ostaju pusta, Milatkoviće je još uvek prilično naseljeno. Ovde se omladina zadržava, osniva porodice… Selo danas ima oko 800 stanovnika.
Njive su plodne sa okućnicama i po kosama, a po brdima su senokosne livade i ispaše na mestima: Zabeo (gaj), Break, Raskrsnice, Rankova Trla, Moravska Trla, Česte Kleke, Trline, Rovine, Bačije, Molitva, Paljevine, Selište, Kolovoz, Duvarine, Stoka, Rasputnice (sa šumom). Zajedničke ispaše su na Debelici, Zminjaku, Majdanu, Brekinji, Jazbinama, Borju i Zaključku; utrina je u Smilovu Potoku i na Ćuši.
Poljoprivredno gazdinstvo Radomirovića, bavi se trenutno isključivo voćarskom proizvodnjom. Dva brata Zoran i Slobodan, iako žive u Raški, dolaze u selo. Redovno orezuju voćnjak, prskaju šljive, freziraju. Poslednje četiri godine, šljiva nije rađala, bilo je mraza. Ali kako nam kažu naši sagovornici, ove godine je dobro rodila. U svom zasadu imaju čačansku lepoticu, čačansku rodnu, stenlej, crvenu ranku, imaju i autohtone sorte šljive.
Ilustracija: Obrane šljive, foto: Domaćinska kuća
-Najbolja rakija se peče od autohtonih starih sorti šljiva. Na prvom mestu to je crvena ranka, zatim trnovača, crnošljiva, belošljiva, metlaš… Za ove sorte je karakteristična veća tolerantnost na sve bolesti šljiva u odnosu na introdukovane i novostvorene sorte, rekao nam je Slobodan.
-Plod crvene ranke je sitan plavocrvene boje, sočan i prijatnog ukusa. Crvena ranka se lako razmnožava izdancima. Ukoliko se planira vađenje izdanaka za podizanje novih zasada potrebno je tokom maja ili juna meseca pregledati matična stabla i utvrditi da li su zaražena virusom šarke šljive, pa tek ako se ustanovi da su stabla zdrava posle opadanja lišca vaditi izdanke. Ja sam tako uradio i radovoljan sam, istako nam je Zoran i dodao:
-Zbog ranijeg vremena zrenja plodovi crvene ranke manje opadaju i nemaju deformacija kao plodovi požegače sa stabala zaraženih virusom šarke.
Ilustracija: selo Milatkoviće, zaseok Pinjaždol, foto: Domaćinska kuća
Svake godine, negde početkom oktobra, oni peku rakiju, i kako su nam istakli imaju za svoje potrebe. U raščanskom kraju kada vam gost uđe u kuću, posluži se slatko, kafa, i čašića rakije, naravno uz meze.
Za slatko i džemove zadužene su Milina i Zorica, snaje, koje su mlade, ali naučene da budu prave domaćice. U njihovim ostavama, trebalo bi vam puno vremena da izbrojite tegle, neku će vam i spakovati.