Kako i kada koristiti mineralna đubriva: neposredno pre setve fosforna i kalijumova đubriva dodaju se u rupu. Posle otprilike nedelju i po dana od setve ili (kada se pojave 2-3 lista), prihraniti KAN-om ili Ureom,deset grama po kanti vode od 10 l. Sledeći koraci ishrane sprovode se pre cvetanja, za vreme i posle cvetanja,20 grama vodotopivog đubriva NPK 20:20:20 razblaži se u kanti vode. Glavni element posle formiranja plodova je kalijum, koji doprinosi boljem kvalitetu i sadržaju suve materije, pa na taj način povećava produktivnost.
Sada postoji mnogo sveobuhvatnih univerzalnih gotovih đubriva sa već izračunatom formulom i količinom elemenata u sastavu. Koriste se prema uputstvima. Kako za tikve, tako i za ostale biljke koje pripadaju ovoj porodici, a to su krastavac, lubenica i dinja, veoma su važna organska đubriva. Ova grupa, pored stajnjaka, uključuje đubriva prirodnog porekla,na primer, humus, ptičji izmet, kompost, infuzije. Po nekom čudnom običaju, pepeo se naziva i organskim, mada je upravo tamo sagoreo sav azot i ugljenik, ostali su samo minerali. Ali prirodno je, ne možete ništa da kažete. Pre setve koristi se čvrsti oblik ovih đubriva. Nadalje, u narednim fazama,organska đubriva se koriste u tečnom obliku.
Zbog toga se moraju razblažiti vodom u odnosu 1:10, a pileći izmet još više – 1:20. Broj organskog polivanja je tri do četiri po vegetaciji. Mora se imati na umu da pepeo sadrži kalijum, što znači da je veoma koristan pred plodonošenje. Ne treba preterivati sa azotnim đubrivima – višak azota može dovesti do pojačanog vegetativnog rasta na štetucvetova.
Količina stajnjaka za srednje plodna zemljišta je oko 40 t/ha. Folijarna prihrana znači da se đubrivo ne nanosi na zemljište, već se prska po zelenoj masi. Obično se koriste kao dopuna klasičnom đubrenju. Najbolje ga je koristiti prilikom dužeg lošeg vremena ili odmah po završetku. Velika je korist od folijarne prihrane za vreme suše kada korenov sistem ne može da usvaja hraniva iz zemljišta, a list ga odmah usvoji. Za folijarnu ishranu se koriste vodotopiva đubriva raznih formulacija. Za početni rast mladih organa i bolje ukorenjavanje formulacija treba da sadrži povećan sastav fsfornih đubriva – npr. 10:40:10, za vreme cvetanja ujednačen– 20:20:20, a za plodove je najbolji kalijum npr. 10:10:40.
Postoje i drugi načini za đubrenje bundeve,a to su prirodni preparati. Sledeći recepti su se dobro dokazali: Biljna infuzija korova (posebno je dobra infuzija koprive) za zalivanje korena. „Kaša“ -Rastvor vode sa 100 g svežeg kvasca i 100 g šećera. Takva kaša se fermentira nekoliko dana na toplom mestu dok fermentacija ne prestane. Zajedno sa dobijenim rastvorom, potrebno je dodati pepeo da bi se zemljište obezbedilo kalijumom.
Kora od banane bogata je kalijumom. Obično se dodaje u biljnom rastvoru. Ako pravilno vodite računa o tikvi, onda posle žetve u zemljištu nema patogenih mikroba i toksičnih supstanci. Sama zemlja postaje rastresita, a rizik od ulaska štetočina za novi usev u sledećoj sezoni je minimalan.
Posle branja bundeve, može se posejati siderat, koji će poboljšati zemljipte i brzo ga obnoviti. To su biljke koje se uzgajaju ne radi žetve, već radi poboljšanja zemljišta, poboljšanja njegovih kvaliteta, povećanja plodnosti. Glavne osobine koje takve biljke treba da imaju je sposobnost brzog rasta i dobijanja velike količine zelene mase. Treba ih posejati na jesen posle berbe. Za ove svrhe su pogodne deteline, lucerke, slačica, ozimi usevi itd. Uprkos činjenici da bundeva može da raste u najskromnijim uslovima, ona se i dalje mora hraniti raznim đubrivima tokom vegetacione sezone.Tada će povrće biti u stanju da svojim plodovima obezbedi dovoljno hrane za dobijanje suve mase. Uz to je neophodno da se plodovi pune korisnim vitaminima, ukus je bolji, a zemlja manje iscrpljena.