Različita područja karakterišu različite agroekološke prilike i specifičnosti uslova za uzgoj određenih ratarskih i povrtarskih biljaka. Stoga su određena područja karakteristična za uzgoj pojedinih ratarskih, povrtarskih ili voćarskih vrsta. Zna se da je područje južne i jugoistočne Srbije prepoznatljivo po proizvodnji paprike, posebno Leskovačka kotlina. Međutim proizvodnja paprike je ponos pojedinih krajeva Nišavskog okruga.
Poznati su proizvođači paprike u Moravskoj dolini u selima Aleksinca, Ražnja i Niša.
Na području Nišavskog okruga uveliko je započela sadnja paprike na otvorenom. Do skora je proizvodnja na otvorenom bila najvažniji vid proizvodnje ove povrtarske vrste. U zadnje vreme sve češća i zastupljenija je proizvoidnja paprike u plastenicima. Ispostavlja se iz godinu u godinu da je ova vrsta proizvodnje paprike sve sigurniji vid proizvodnje i da se na ovaj način dobija prinosniji, kvalitetniji i bezbedniji proizvod nego u sliučaju proizvodnje na otvorenom. U proizvodnji na otvorenom zbog dosta kiše posebno u maju treba češće vršiti zaštitu biljaka od bolesti i štetočina. Sve češće su godine u kojima je maj mesec, kada se paprika iznosi na otvorenom vrlo kišan i hladan.. Naročito ove godine rasađivanje paprike kasni zbog hladnih dana čak i u prvoj dekadi juna, ističe Saša Stanković savetodavac i dodaje:
,,Rasad paprike je stigao za rasađivanje i neophodno ga je što pre rasaditi. Međutim hladne noći i relativno niska prosečna dnevna temperatura razlozi su što i već rasađena paprika ne napreduje zbog nepovoljnih temperaturnih uslova. Paprika je „Kraljica“ među povrtarskim kulturama. Šta je to što je čini ovako bitnom, i primamljivom za naše stanovništvo kako za uzgoj, tako za potrošnju? Gotovo da nema domaćinstva u kome domaćice ne pripremaju ajvar.“
Pored toga što područja poput Svrljiga i Gadžinog Hana nisu poznata po dobrom kvalitetu zemljišta i uslova za proizvodnju ove vrste, ipak se odlikuju proizvodnjom kvalitetnog ploda paprike, kvalitetnim proizvodima paprike i pored ne baš visokih prinosa. Kvalitetna osunčanost, broj sunčanih dana, manji stepen pojave patogena, smanjena upotreba pesticida zbog povoljnijih uslova proizvodnje, sve to doprinosi kvalitetu proizvodnje paprike i pored nešto nižih prinosa i viših troškova u odnosu na intenzivnija područja gajenja. Plod paprike je izuzetno bogat vitaminom C, sadrži antioksidante i važan je u ljudskoj ishrani. Pojedine domaćice okoline Aleksinca sve više se pojavljuju na tržištu kao najpoznatije proizvođačice ajvara.
Paprika je toploljubiva biljka i osetljiva je na niske temperature. Niska relativna vlažnost vazduha i visoke temperature (preko 30 oC) onemogućuju normalnu oplodnju i doprinose otpadanju cvetova.
Osnovna obrada zemljišta za papriku treba da bude na 40-60cm dubine i obavezno je da to bude jesenje-zimska obrada. Podrivanje je mera koja može popraviti vodno-vazdušni režim zemljišta na šta će paprika veoma dobro reagovati. Podrivanjem se zemljište rastresa, razbija plužni đon. Podrivanje je potrebno obavljati na 60vcm dubine bar svake četvrte godine. Osnovno đubrenje u jesen sa 2/3 potrebnih količina fosfora i kalijuma preduslov je ostvarivanja visokih prinosa paprike. Paprika je biljka sa visokim potrebama za kalijumom. Kalijum je od posebnog značaja u vreme intenzivnog plodonošenja i toka samog sazrevanja paprike i kvalitetnog nalivanja plodova. Za prinos paprike od 20-30t/ha potrebno je oko 150-200kg/ha kalijuma, 70-100kg/ha fosfora i 100-120kg/ha azota.
Preporučuje se da se u jesen pod osnovnu obradu zemljišta unese bar 400kg/ha NPK mineralnog đubriva formulacije (8:16:24). U zavisnosti od agrohemijske analize zemljišta preostali deo hraniva uneti pod predsetvenu pripremu zemljišta u obliku NPK(15:15:15). U fenofazi intenzivnog porasta treba obaviti prihranu azotnim đubrivima, a korekciju u mineralnoj ishrani obaviti folijarno ili preko sistema zalivanja uz obavezan dodatak kalcijuma. Uz primenu mineralnog đubriva sa višim udelom kalijuma u jesen neophodno je zaorati do 40t/ha stajnjaka.
Paprika veoma dobro reaguje na povećan sadržaj humusa u zemljištu. Na zemljištima neutralne ili blago kisele reakcije uz stajnjak je preporučljivo uneti 100kg/ha ureje koja će pospešiti mineralizaciju zaoranog stajnjaka i NPK mineralnog đubriva. Samo rasađivanje rasada paprike na većim površinama kod sve većeg broja proizvođača je mehanizovano. Najveći broj manjih i srednjih proizvođača paprike ručno rasađuje papriku.
Paprika se rasađuje u bankove sa razmakom oko 65cm između redova, a u redu 15-20cm. Pored mineralne ishrane, zalivanje je najbitnija mera u uzgoju paprike. Paprika je biljka sa velikim potrebama za toplotom i za vodom, naročito od fenofaze intenzivnog plodonošenja. Zalivanje i izbor sistema za zalivanje od presudnog je značaja za tok vegetacije useva paprike i postizanje dobrih i kvalitetnih prinosa. Prisutni su sistemi orošavanja, natapanja, sistemi kap po kap. Sigurno da svaki od sistema zalivanja ima određene prednosti. Najbitniji je momenat zalivanja i kvalitet vode. Momenat zalivanja je vrlo bitno odrediti jer i suvišno zalivanje može štetiti prouzrokovanjem razvoja patogena koji će izazivati štete na usevima paprike.
Područje Aleksinca karakteriše velika zastipljenost paprika u tipu kapija, poput Kurtovske kapije, takozvane sorte“Makedonka“, koju na ovim područjima zovu „Ajvarka“. Ove sorte daju izuzetno visok sadržaj suve materije, visok kvalitet i daju dobre prinose. U intenzivnijim uslovima proizvodnje zastupljene su Madona, Amanda, Slonovo Uvo, Somborka i Dukat, sorte krupnih plodova koje traži šire tržište. Još uvek su u proizvodnji u velikoj meri zastupljene Bela Duga, Župska Rana i nove u tom tipu, Silvija, Una i Amfora.
Prerada paprike u ajvar, tucanu papriku i turšiju biće značajna perspektiva razvoja proizvodnje i prerade paprike na ovom području. Pomoć proizvođačima u stimulisanju podizanja hladnjača, preradnih kapaciteta malih i srednjih proizvođača doprineli bi sigurnijem plasmanu i smanjenim rizicima plasmana veće količine proizvoda.
