Matice ne možemo uzgajati industrijski jer su one živa bića koja podležu vrlo složenom režimu ishrane u određenim uslovima i vremenu, i složenim zakonitostima nasleđivanja.  Zato matice ne treba poizvoditi nego kajiti.

Kako ističe prof. Mića Mladenović,o  značaju matice u pčelinjoj zajednici govori i podatak da svi predavaći, praktičari, kada izlažu o temi koja se tiče uzimljavanja i zimovanja pčelinjih zajednica, izlaganje počinje ukazivanjem na važnost kvaliteta matice. Oni ističu zakonitosti koje su neizbežne u pčelinjoj zajednici, da je matica ta koja odlučuje koja će pčelinja zajednica ući u zimu, sa koliko zimskih pčela, kako će zimovati, koliko će brz i odlučujući razvoj u rano proleće pčelinja zajednica doživeti  i kakvu ćemo korist , u celini gledano , od pčelinje zajednice imati.

Pri izboru kvalitetnih društava, odnosno matica, valja obratiti pažnju na njihove najvažnije osobine: prodnost, marljivost, otpornost prema bolestima, rojidba, letenje na veću daljinu, čulo mirisa, instikt odbrane, otpornost na niske temperature, trošenje zimnice, prolećni razvoj, skupljanje cvetnog praha, izgradnja saća, raspored meda, mirnoća, čistoća, skupljanje propolisa, izgradnja zaperaka.

Prema rečima profesora uočeno je da otežane životne uslove različito podnose pojedini sojevi pčela. Zbog toga postoji potreba da se pčelari bave odgojem matica u različitim podnebljima, sa raznim sojevima pčela i to što masovnije.

Odgojem se treba baviti stručno uz pomoć odgovarajućih institucija koje su nadležne i stručne kako za bavljenje selekcijom tako i za praćenje zdravstvenog stanja,  i otpornosti pčela na pojedine bolesti.

Uspešnu, a samim tim trajnu dugogodišnju selekciju,  moguće je voditi iz jednog centra u koji treba uključiti  sve odgajivače matica  i dugoročno voditi evidenciju  o pojedinim linijama majki i sparivalištima istih i pratiti njihovo zdravstveno stanje i ponašanje.