Klimatske promene su dovele do smanjenja prinosa i kvaliteta u konvencijalnoj proizvodnji. zato je potrebno posvetiti veću pažnju plodoredu. Njime se rešava problem monokulture kojom se narušavaju biološke, fizičke i hemijske osobine zemljišta. Plodoredom se direkto utiče na plodnost zemljišta, a usevu se pruža i efikasna zaštita od prouzrokovača biljnih bolesti, korova i zemljišnih štetočina.Posebno je važan kada je u pitanju ishrana povrća, odnosno planiranje đubrenja.Plodored se planira na osnovu zahteva povrtarskih kultura, prema obradi zemljišta, đubrenju, stajnjaku i predusevu. U odnosu na đubrenje stajnjakom, povrće se deli na tri grupe: biljke koje zahtevaju organsko đubrivo,povrće kojem treba organska materija ali se ne unosi direktno pre setve, i vrste koje se zadovoljavaju malim količinama organske materije koja ostaje u trećoj godini posle unošenja stajnjaka. Pri planiranju setve taj princip treba uvek poštovati.
U intenzivnoj povrtarskom plodoredu vrste gajene na istom polju iste vegetacije dele se na predkulturu-najčešće je to rano prolećno povrće kratke vegetacije kao što su salata, spanać, rotkvice, mladi luk; glavna kultura ima najdužu vegetaciju – paprika, paradajz, kupus, crni luk; i naknadnu kulturu koja se gaji posle glavne_ salata, spanać,mladi luk.
Osnovni plodored je tropoljni.U zavisnosti od potrebe tržišta. specijalizacije proizvođača, i predhodnog useva, za prvo polje ostavljaju se parcele koje će se đubriti stajnjakom. Na njemu će se gajiti vrste koje dobro reaguju na direktno đubrenje organskim đubrivima.To su plodovito povrće i kupusnjače.Na drugom polju su korenaste, lukovičaste vrste i lisnato povrće.One se ne đubre stajnjakom: koriste organsku materiju unetu kod predhodne kulture.Na trećem polju su leguminoze – grašak, boranija i pasulj. U naredne dve godine se radi smena useva. U prvom polju seje se druga grupa povrća, drugo polje je za leguminoze i treće polje je za prvu grupu povrća.Tokom četvrte vegetacije, raspored vrsta po poljima je isti kao prve godine.
