U organizaciji Društva agrarnih novinara iz Srbije, Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, kao i Pomurski0g sajam iz Gornje Radgone, poljoprivredni novinari su obišli gazdinstvo Branka Majuriča.
Njegova priča nije samo svedočanstvo jednog domaćina već i lekcija za sve nas koji želimo da razumemo kuda ide savremena poljoprivreda. Njegovo imanje od 35 hektara radi bez stočarstva, a opet uspeva da funkcioniše u skladu sa principima o kojima danas govori čitav svet – o regenerativnoj poljoprivredi.
Majerić je sa sinom pre više od dvadeset godina počeo da uvodi ono što se tada u Sloveniji zvalo „očuvajuća“ ili „konzervacijska“ poljoprivreda. Danas je to poznato kao no-till koncept. Suština je jednostavna: što manje uznemiravanja zemljišta, pokrovni usevi najmanje 30% nakon žetve i obavezan plodored. Na njegovim njivama se smenjuju pšenica, kukuruz, soja, suncokret, uljana repica, a ponos imanja je čuveni ptujski luk sa geografskim poreklom.
„Mučili smo se deset godina, učili, tražili pravu mehanizaciju i pravi pristup. Ali kada smo shvatili da zemljište ne treba stalno prevrtati već čuvati, sve je dobilo drugi smisao“, priča Majerič.
Na području Gorišnice, gde se nalazi njegova farma, izgrađen je državni sistem za navodnjavanje. Bez njega, kaže, rod bi bio i do 70% manji. „Ove godine sam kukuruz zalivao četiri puta po 300 kubika vode po hektaru. Da nisam, prinos bi bio tek trećina onoga što očekujem“, naglašava on.
Ipak, problem nije samo u opremi već u organizaciji. Neki vlasnici parcela ne žele da potpišu ugovore za korišćenje sistema, što dovodi u pitanje čitavu investiciju. Savet je jasan: ako država investira u sisteme za navodnjavanje, poljoprivrednici moraju biti jedinstveni i disciplinovani, jer bez vode nema ni stabilne proizvodnje.
Podsticaji i realnost
Subvencije za ovakvu proizvodnju u Sloveniji nisu velike – svega 18 evra po hektaru, dok u Hrvatskoj za isto daju i do 250 evra. Osnovna podrška poljoprivrednicima je 180 evra po hektaru, a kroz druge programe može se doći do proseka od 500–600 evra godišnje
Uporedite to sa organskom proizvodnjom gde podsticaji dostižu 1200 evra, pa je jasno zašto je poljoprivredniku teško da donese odluku. Ali Majerić upozorava da „ekološka proizvodnja bez adekvatne tehnologije i mehanizacije nije moguća – motika i lopata nisu rešenje“.
Manje rada, više efekata
Regenerativna poljoprivreda donosi veliku uštedu u radu i energiji. Majerić ističe da za setvu kukuruza i pripremu ne troši više od 15 litara dizela po hektaru, dok u konvencionalnoj proizvodnji to ide i do 150 litara.
Njegovo pravilo je jasno: polovinu mineralnih đubriva je zamenio poboljšivačima tla kao što je PRP ili oljmiks, čime je dobio zdraviju strukturu zemljišta i podstakao razvoj mikroorganizama. Slama i drugi biljni ostaci uvek ostaju na njivi – ništa se ne odnosi, sve se vraća zemlji.
Nauka na njivi
Ono što njegovo imanje izdvaja jeste saradnja sa Fakultetom u Ljubljani, gde već više od decenije traje dugoročni eksperiment. Poređenje različitih obrada pokazuje da se na zemljištu gde nema oranja povećava sadržaj humusa, kao i dostupnost fosfora. Praktični rezultati su još ubedljiviji – u sušnim godinama usevi podnose stres nekoliko dana duže, što često odlučuje hoće li biti roda.
Iskustvo kaže da je najveća prepreka razvoju regenerativne poljoprivrede – mehanizacija. U Evropi i dalje dominiraju mašine koje su pravljene za klasičnu obradu, a ne za plitku ili no-till proizvodnju. Zato su Majerić i saradnici 2011. otišli u Ameriku i kupili specijalizovane sejačice.
„Setva twin row sistemom, gde se redovi dupliraju i biljka dobija više prostora za koren, povećava prinos zrna za 5–8%, a silaže i do 30%“, objašnjava on.
To je dokaz da pravilna raspodela biljaka i kvalitetna mehanizacija čine čudo.
Majeričeva priča jasno pokazuje da regenerativna poljoprivreda nije brz recept već put koji traži znanje, strpljenje i ulaganje u pravu mehanizaciju. Savet svima koji žele da krenu ovim putem:
Uložite u sistem navodnjavanja – bez vode nema stabilnosti.
Naučite da gledate zemlju kao partnera – ne preoravajte je svake godine.
Čuvajte sve ostatke na njivi – oni su najbolje đubrivo.
Plodored je zakon – bez njega nema zdravog tla.
Ne štedite na sejačicama i podešavanjima pritiska – to odlučuje o prinosu.