Danas se, na većini farmi sa intenzivnom proizvodnjom vrši veštačko osemenjavanje (VO) krmača i nazimica. U nekim zemljama se veštački osemenjava i preko tri četvrtine od ukupnog broja plotkinja. Međutim, uspeh veštačkog osemenjavanja, meren vrednošću (%) postignutog prašenja i veličinom legla, značajno varira. Opšti je zaključak da je ovo posledica, pre svega, nepravilno izvedene tehnologije VO.
Kod nas, najšeća greška, koju nehotice prave proizvođači svinja je što preterano hrane životinju. Pogotovu je loše ako ishrana ima isuviše masti i teže svarljivih ugljenih hidrata. Drugim rečima, ako se većim delom oslanja na kukruruz.
Krmača , može da pojede otprilke onoliko hrane koliko joj date. Ako uzima više hrane, stvara više masti. Mast se taloži ispod kože ali u u trbušnoj i karličnoj duplji pored – reproduktivnim organa. Mast često i mehanički , time što pritiska jajnike dovodi do poremećaja stvaranja jajne ćelije, i kasnije takozvanog „ugnezdenja“ ploda u materici. Debela krmača , kakvu vole naši stočari radja manje prasadi a takva prasad u leglu ima veću smrtnost.
Krmača koja nema prasad mora da konzumira dnevno od 1,8 do 2,2 kilograma izbalansirane hrane. Kada se osemeni i kako graviditet napreduje potebno je povećavati količinu hrane dok se ne stigne do ispod 3 kilograma hrane. Dnevni unos hrane po krmači ne bi trebalo da pređe te vrednosti. Ali i to mora da se koriguje u odnosu na uslove u kojima se životinja nalazi.
Posebno je delikatna ishrana krmače od prvog do 28 dana osemenjavanja tokom kojih traje pričvršćivanje ploda za matericu. Stručnjaci savetuju da se tada ide sa manje hrane , dakle samo onoliko koliko, da se održava kondicija krmače ili onoliko koliko je dobijala tokom estrusa. Ali – ako baš želite da postignete maksimum – veće količine hrane izmedju 21 i 28 dana graviditeta pouzdano dovode do teže prasadi pri rodjenju. Krmači možete da u tom periodu date i preko 3 kilograma hrane. Postoji još jedna važna stavka u ishrani kojoj možete da regulište reprodukciju. Ovaj metod već primenjuje par stočara u Srbiji. Svi znaju da svinja koja ulazi u estrus, mora da se obilato hrani i da ima što više energije.
Pre par godina na zapadu su se setili kako lako mogu da „prevare“ organizam da ima ogromne količine energije. Poenta je da se životinji daje i do 500 g glukoze , groždjanog šećera , tokom perida pre estrusa. Glukoza , koja je nešto skuplja od običnog šećera je lako svarljivi ugljeni hidrat. Glukoza praktično dikretno iz creva dospeva u krvotok gde podiže glikemiju i da malo uprostimo stvari „vara“ da je životinja dobila ogromne količine energije. Prevara uspeva u preko 90% slučajeva. Ova metoda u ishrani se relativno često primenjuje za sinhronizaciju estrusa bez hemijskih sredstava ali u svakom slučaju pozitivno utiče na plodnost i izlučene jajne ćelije.
Još jedna zanimljiva stvar je istraživanje u francuskoj koje je pokazalo da dodatak 5% biljnih ulja u obrok krmače tokom graviditeta dovodi do manje smrtnosti prasadi.
A kada životinja udje u estrus, ne zaboravite prostu činjenicu. Period traženja nerasta traje oko 60 sati. Tokom tog perioda životinja stoji ako joj isprobavate refleks primanja nerasta ali idealno vreme oplodnje , kada ima najviše jajnih ćelija je tačno sredina tog perioda. Svaka greška se plaća manjim brojem prasadi. To je jedan od razloga zbog kojeg naši manji svinjari imaju bolje rezultate od velikih farmi – jednostavno lakše im je da primete estrus i to je prednost koju treba iskoristi.
Prednosti primene veštačkog osemenjavanja:
Brže razmnožavanje (dobijanje većeg broja potomaka) jednog genetski superiornog priplodnjaka
Sprečavanje širenja zaraznih bolesti
Mogućnost dugotrajnog čuvanja semena određenog priplodnjaka
Jednostavniji i jeftiniji transport semena na veće udaljenosti
Isključen rizik transporta, adaptacije, aklimatizacije i karantiniranja priplodnjaka
Znatno bolja evidencija porekla potomaka
Ekonomske uštede u proizvodnji, zbog potrebe znatno manjeg broja priplodnjaka
Mogućnost prodaje doza semena i ekonomske koristi od toga
Mogućnost definisanja pola potomaka, putem seksinga (sexing) spermatozoida
Postizanjem puberteta, nazimica uspostavlja estrusni ciklus, koji se karakteriše specifičnim morfološkim i funkcionalnim promenama na svim polnim organima. Ove promene se događaju precizno određenim redosledom, a kontrolisane su delovanjem ženskim polnim hormonima.
Estrusni ciklus je period između pojave dva estrusa, tj. polnog žara. Prosečno kod svinja traje 21 dan sa granicama između 18 i 24 dana.
Ceo estrusni ciklus deli se na četiri faze: proestrus,estrus, metestrus, diestrus
Estrus je period estrusnog ciklusa u kome ženka ispoljava vrlo markantne spoljašnje znake, koji su relativno lako uočljivi. Spoljašnji polni organi su, usled pojačane cirkulacije i dejstva polnih hormona, otečeni i crveni. Životinja ispoljava karakterističan refleks stajanja, što je jedini siguran znak da je životinja spremna za osemenjavanje. Plotkinja u ovom periodu skače na druge životinje i dozvoljava da bude zaskočena, nemirna je i ima izrazito smanjen apetit. U ovom stadijumu dozvoljava celokupni akt kopulacije i samo u ovom periodu je sposobna za uspešnu oplodnju, tj. fertilnu oplodnju.
Pravovremena identifikacija estrusa kod priplodnih ženki, jedna je od ključnih tačaka za profitabilnost svinjarske proizvodnje. Identifikacijom prvog estrusa nakon zalučenja, značajno se smanjuje broj „praznih” dana na farmi, a ujedno se povećava indeks prašenja, tj. povećava se broj odgajenih prasadi po krmači godišnje, samim tim i veći broj tovljenika. To, ujedno, podrazumeva i manje troškove po krmači i, konačno, veći profit.
Naime, period bremenitosti je konstantan i (uz dozvoljena odstupanja) traje 114 dana, laktacija je takođe konstantna (oko 28 dana) i zavisi od primenjene tehnologije na farmi, i ostaje period između zalučenja i novog estrusa. Treba težiti da ovaj period IZE bude što kraći.
Na osnovo svega navedenog uviđa se veliki značaj pravovremenog zapažanja estrusa. Prostije, ako se propusti prvi estrus nakon zalučenja, proći će još 21 dan do pojave narednog estrusa. Znači, plotkinja će trošiti hranu više od 25 dana, a neće ničemu doprinositi. Kada se 25 dana pomnoži sa količinom hrane koju dnevno pojede, a svaki kilogram hrane sa cenom koštanja, pa sve to sa brojem krmača, uviđaju se veliki troškovi koji su posledica neblagovremenog otkrivanja estrusa. Uz to, smanjuje se i indeks prašenja, što iziskuje povećanje broja krmača, a samim tim i povećanje troškova smeštaja i ishrane, kako bi se ostvario željeni broj tovljenika na farmi u jednoj godini.
Veštačko osemenjavanje ima veliki broj prednosti u odnosu na prirodni pripust, pa se zbog toga, na velikim industrijskim farmama, proizvodnja svinja ne može zamisliti bez primene veštačkog osemenjavanja. Ovo je veoma važno i za male farme, gde je krajnje nerantabilno držati neraste za mali broj krmača i gde nije moguće raditi ozbiljnu selekciju. Upravo, prirodni pripust sa nerastima sumnjivog kvaliteta i doveo je proizvodnju u svinjarstvu na ovaj nivo, sa blagom tendencijom pada.
Ako se sve navedeno uzme u obzir, mogu se ostvariti dobri rezultati u domenu reprodukcije svinja: visoka koncepcija, visoki procenat prašenja, veliki broj vitalnih prasadi u leglu, visoki indeksi prašenja, veliki broj tovljenika po krmači godišnje, favorizovanje superiornih krmača, mogućnost dobre selekcije. Sveobuhvatno, uz ispunjenje i ostalih grana proizvodnje (ishrane, smeštaja, nege i menadžmenta) izvesno je dobro poslovanje i dobar priliv profita.