Dodavanje satnih osnova

U gajenju pčela veoma važan postupak dodavanja satnih osnova kako bi se dobilo više voska, odnosno kako bi pčele bile kvalitetnije a pčelinja društva produktivnija. Da bi taj postupak bio obavljen u najpogodnije vreme, na najpogodniji načina sa što je mogućim boljim efektom, pčelari moraju dobro da poznaju postupak izgradnje saća. Da bi se poznavao postupak izgradnje saća, potrebna su određena znanja  vezana za biologiju pčela, tehnologiju pčelarenja kao i pčelinje paše i injihove mogućnosti vezane za lučenje voska. U postupcima i radnjama dodavanja satnih osnova radi izgradnje saća pčelari često ne obraćaju pažnju na detalje koji mogu biti štetni ili koji ne daju odgovarajući efekat.

Stare, crne, krive, istegnute, ramove sa velikim brojem istegnutih i trutovskih ćelija treba što je moguće pre i više menjati. Zamena sa vrši tako što se u periodu paše kada pčele luče vosak dodaju satne osnove umesto povučenog lošeg saća. Postoji veliki broj razloga za zamenu starog saća. Zamenom saća dobija se saće sa ćelijama veće zapremine što ima za posledicu dobijanja krupnijih pčela. Krupnije pčele su produktivnije, zdravije, dugovečnije što će imati za posledicu bolje efekte pčelarenja. Ovo iz razloga sužavanja prostora u ćelijama starog saća jer sa leženjem pčele u ćeliji ostavljaju košuljice. Ako se iz jedne ćelije izlegu nekoliko generacija pčela a svaka ostavi po deo košuljice, jasno je da će ćelije saća biti uže što bi imalo za posledicu manja zapremina ćelije, što znači sitnije pčele. Zamenom starog saća, odnosno njegovim pretapanjem se eliminiše prisustvo uzročnika nekih bolesti kao što je krečno leglo, američka kuga i slično. Dodavanjem satnih osnova omogućava se pčelama da zadovolje svoju potrebu za lučenjem voska a time se i odlaže  rojenje.

Lučenje voska sigurno odlaže nagon za rojenjem jer pčele koje se roje moraju poneti ljuspice voska koje će upotrebiti u brzoj izgradnji saća na novom mestu. Ako im se oduzmu ljuspice voska, tako što se nateraju da ga izluče na dodate satne osnove, one će za rojenje morati da čekaju neki period, da ponovo imaju pčele sa ljuspicama voska. Jedan od najvažnijih uzroka rojenja je preveliko lučenje matične mleči od strane mladih pčela. Mlade pčele starosti 5 do 12 luče matičnu mleč kada preleze na lučenje voska. Ako se pčelama dodaju stane osnove za izvlačenje saća, one su primorane na lučenje voska pa će sa početkom lučenja vosak istovremeno prestati da luče matičnu mleč što znači direktno utiče na smanjenje rojenja. Pretapanjem starog saća i izgradnjom novih satnih osnova dobijamo veću količinu voska što će direktno povećati naš prihod od pčela a samim tim i ekonomičnost pčelarenja. U tamnom saću med brže kristališe što pravi problema kod zimovanja pčela.

Za dobro zimovanje pčela važno je da se med u što je moguće dužem periodu bude sačuvan, sa što je moguće manjom kristalizacijom, gde svetlije saće ima značajniju ulogu. Zamenom, odnosno povlačenjem saća sa trutovskim leglom smanjuje se broj trutova koje pčele gaje pa samim tim i njihovo iscrpljivanje na negovanju velikog broja trutova. Svetlije saće je manje napadano od voskovnog moljca pa samim tim trpi manje štete. Sve to je dovoljan razlog da se u periodu paše vrši zamena staroga saća i dodavanje satnih osnova. Satne osnove za dodavanje moraju biti od kvalitetnog voska, dobro užičane: horizontalno, vertikalno ili armirano. Ako je horizontalno mora biti sa odgovarajućem brojem žica, na odgovarajućem rastojanju i da prva žica bude na 2,5 cm od satonoše jer ona trpi najveći teret. Žice u svakoj varjanti moraju biti dobro utoljene, vodeci računa da ne oštećuju saće jer pregrevanjem žica dolazi do presecanja satnih osnoava a kasnije do kidanja saća.

Sam postupak dobijanja voska vezan je za lučenje ljuspica voska iz voskovnih žlezda pčela. Pčela kao jedinka ima na donjem delu tbuha četiri para voskovnih žlezda iz kojih izlučuje vosak u tečnom stanju. Takav vosak u tečnom stanju u dodiru sa vazduhom se stvrdne i postaje elastična masa takozvane ljuspice voska. Ove ljuspice pčele zadnjim nogama skidaju, prenose, gnječe i žvaću upotrebljavajući ga za izgradnju saća. Međutim pčela kao jedinka nemože graditi saće već za gradnju saća neophodno je celovito pčelinje društvo uzajamno povezano u biološki sistem. Ovo iz razloga povezanosti izgradnje saća za drugim funkcijama društva: negovanjem legla, sakupljanjem nektara i polena. U zoni izgradnje saća temperatura nesme biti niža od 35 stepeni celzijusa, što znači da za izgradnju saća pčelama je potrebno toplo vreme. Po hladnom vremenu pčele bi  teško dizale i održavale toliko visoku temperaturu.

Pčelari moraju koristiti period koji najpovoljniji za dodavanje satnih osnova, pa iz tog razloga moraju dobro poznavati faktore koji utiču na lučenje voska. Najvažniji faktori koji utiču na lučenje voska su: paša, jačina pčelinjeg društva, negovanje legla, prisustvo matice, rojno stanje društva i prazan prostor u pčelinjem gnezdu.

Paša, odnosno unos svežeg nektara i polena direktno utiče na lučenje voska kod pčela, dok prisutne zalihe hrane u košnici nisu od značaja za lučenje voska. Zato je važno da pčelari satne osnove dodaju  u periodu kad hrana iz prirode značajno pristiže ili ako unosa nema a želimo lučenje voska moramo pčele obilno hraniti. Pored ugljenih hidrata, za izgradnju voska pčelama je važna i belančevinasta hrana polen ili perga. Ako nema unosa polena iz prirode pčele obustavljaju lučenje voska.

U periodu prestanka paše tokom leta pa sve do značajnije prve prolećne paše nema značajnog izvlačenje saća. Satne osnove  se dodaju u periodu razvoja uz ili u leglo kako bi pčele širile leglo kao i u periodu paše u medišni deo gde će smestiti med. Ako se satne osnove dodaju u plodištu dosta udaljeno od legla ili u medištu u periodu kada nema paše, odnosno prilično udaljeno od mesta gde će pčele smestati med, takve satne osnove pčele neće graditi. Tako dodate udaljene satne osnove pčele će oštećivati, odnosno otkidati i prenositi na drugo mesto, tako da će satne osnove biti oštećene. Na delu satne osnove koja ima oštećenje, pčele će graditi trtovske ćelije ili će ostati rupa ako je oštećenje manje. Kod dodavanja satnih osnova u medište treba voditi računa i ne dodavati nastavak pun satnih osnova naročito ne ne početku paše. Mnogo je bolje sa početkom paše dodavati izgrađeno saće a kad paša krene i bude unosa onda dodavati satne osnove i to mešanjem sa izgrađenim saćem kako to pčelari kažu „filovano saće“. Ako se meša izgradjeno saće sa stnim osnovama, dešava se da su na izgrađenom saću produbljene ćelije a na satnoj osnovi plitke ćelije što pak ništa ne smeta i u sledećoj paši biće sve uredu.

Ilustracija. satne osnove, foto: S.J.
Ilustracija. satne osnove, foto: S.J.

Ako se satne osnove dodaju kao razređeni ramovi ( 10 umesto 12 i slično ) dešava se da pčele zbog velikog rastojanja između satnih osnova ne prihvate da grade na satnim osnovama već grade zaperke između satnih osnova. Iz tog razloga za izgradnju saća sa produbljenim ćelijama treba koristiti saće sa normalno izgrađenim ćelijama. Pčele za izgradnju saća troše med i cvetni prah pa je neophodno da za pašu imamo izgrađeno saće ali kako pčele imaju potrebu i za lučenjem voska neće doći do smanjenja prinosa ( a nephodno je ) za pašu u medište dodavati i satne osnove radi izgradnje. Pčelari početnici obično za pašu nemaju izgrađeno saće pa dodaju satne osnove u medište. Sam prelazak iz plodišta u medište na satne osnove pčele teško prihvataju i može doći do rojenja a da ne predju u medište. Iz tog razloga potrebno je pčele „prevariti“ i naterati ih da predju. Ovo se može uraditi, tako  što se medišni ram dodaje u plodište ranije i posle izgradnje premestiti ga u medište i tako naterati pčele da pređu u medište. Drugi način je da se jedan plodišni ram izvadi iz plodišta i stavi u medište nakoliko dana ( može i u polumedište pa neka deo visi u plodištu ), a kada pčele pređu da grade na susedne ramove u medištu, plodišni ram posle isecanja dela građevnjak vratiti u plodište. Kod košnica sa istom veličinom rama nema ovog problema ali treba voditi računa da med iz plodišta ne dospe za cedjenje. U košnici često zatičemo satne osnove na kojima je izvučeno saće sa praznim ćelijama i na vrhovima završeno tankim slojem propolisa. To je siguran pokazatelj prestanka paše i pčele su „konzervirale“ novoizgradjeno saće do nove značajnije paše.

Jačina pčelinjeg društva je bitna za dobro lučenje voska. Pošto najintezivnije vosak luče mlade pčele starosti od  12 do 18 dana, važno je da u društvu bude što je moguće više tako mladih pčela. U jakom društvu sa velikim brojem jedinki trebalo bi da procentualno bude više mladih pčela sposobnih da luče vosak, što opet zavisi i od perioda razvoja pčelinjeg društva o čemu pčelar treba da vodi računa. Jaka društva na satnim osnovama ostavljaju znatno više voska nego slabija društva što doprinosi kvalitetnijem saću i većoj količini izlučenog voska. Jasno je da se jačim društvima u nekom povoljnom periodu može dodati i više satnih osnova na izgradnju dok kod slabijih se dodavanje satnih osnova svodi samo na procenu njegove mogućnosti.

Negovanje legla je povezano i sa lučenjem voska. Mlade pčele radilice imaju sposobnost da istovremeno ( u istom periodu ) učestvuju u izgradnji saća i u negovanju legla pa su iz tog razloga ovi poslovi vremenski i funkcionalno povezani. Pčele se na ovim poslovima neprekidno menjaju i obavljajući čas jedan a čas drugi posao. Količina i intezitet ishrane larvi odražava se na količinu i intezitet izgradnje saća kao i sa prestankom negovanja legla prestaje izgradnja saća.

Prisustvo matice u društvu je od velike važnosti za lučenje voska. Pčele intezivno luče vosak samo u društvima u kojima je prisutna matica. Tehnologije pčelarenja u kojima je prisutna matica ali je ograničena zatvaranjem u kavez luče vosak ali sa smanjenjem oko 30 % dok ako matice nema pčele vuku samo minimalno i to trutovsko saće. Ovo je jako važno da pčelari znaju da ne dodaju satne osnove u društva i rojeve gde se tek očekuje izvodjenje matice. Pčele će na takvim satnim osnovama praviti razna oštećenja u smislu grickanja, izvlačenja početaka matičnjaka, loših trutovskih ćelija tako da će ta satna osnova da bude prilično oštećena. Sa očekivanjem izleganja matice treba dodati satnu osnovu i tu u neposrednoj blizini očekivanja novog zaleganja a uz prihranu ako nema paše. Ukoliko je u društvu malada i kvalitetna matica količina izgradjenog saća biće procentualno veća a broj nepravilnih i trutovskih ćelija znatno manji.

Rojno stanje društva odnosno period rojenja je takođe važan faktor izgradnje saća. Pčele pripremajući se za rojenje u periodu desetak dana uoči rojenja smanjuju svoje aktivnosti pa samim tim i izgradnju saća. Razlog je u činjenici da pčele koje odlaze trba da sa sobom „ponesu“ ljuspice voska kako bi u novom staništu brzo i lako izgradile novo pčelinje gnezdo. Period posle rojenja karakterističan da pčele izgradjuju brzo veliku količinu saća, pa se iz tog razloga savetuje da se roj uvek naseljava na satne osnove (obično 5 ramova ). Satnim osnovama se može dodati jedan ram sa otvorenim leglom iz druge košnice radi pojačavanja, odnosno da bi se zadržao roj ali samo ako je u roju sparena matica. Ako je roj sa nesparenom maticom ( drugenac…) pčele će ubiti maticu. Ove činjenice pčelari trebaju imati u vidu kako bi radi sprečavanja rojenja dodavali više satnih osnova na izgradnju. Izgradnjom satnih osnova mlade pčele smanjuju ljuspica voska koje poseduju, pa se smanjuje količina koju mogu poneti i time se odlaže rojenje dok se ta potrebna količina na obezbedi. Drugo, ako do rojenja dodje onda rojni potencijal treba iskoristiti za izgradnju većeg broja satnih osnova i to besprekorno kvalitetno sa isključivo radiličkim ćelijama.

Pčele u postupku izgradnje pčelinjeg gnezda ili u postupku pojave praznog prostora u pčelinjem gnezdu znatno intenzivnije i kvalitetnije izgrađuju saće. Ovo iz razloga što kod izgradnje pčelinjeg gnezda ili obnove narušene njegove celine, pčele ulažu povećani napor kako bi što je moguće brže obezbedili kompaktnost pčelinjeg društva radi opstanka odnosno lakšeg održavanja optimalnije temperature. Ovo treba uzeti u obzir kod dodavanja satnih osnova i prema periodu dodavanja satne osnove dodavti uz leglo ( u početku ) ili u leglo u periodu dobre paše, jakog društva i toplog vremena. Ram građevnjak se može davati i na periferiji gnezda jer za negovanje trutovskog legla pčele radije koriste područja sa nešto nižom temperaturom kao što je periferija gnezda. Kod dodavanja satnih osnova bilo pored legla ili u leglo treba imati u vidu da se javlja prazan prostor između dodate satne osnove i susednih ramova sa obe strane. Ovaj prazan prostor „tera“ pčele da grade saće tako što će izgrađivati satne osnove a produbljivati ćelije na susednim ramovima. U predelu susednih ramova gde je leglo produbljivanje nije moguće pa će pčele na satnim osnovama izgraditi pravilno radiličko saće i matica će ga zaleći. U predelu susednih ramova gde je otvoren med, obično u predelu medne kape pčele će produbljivati ćelije i puniti medom. To će za posledicu imati znatno dublje ćelije na tim susednim ramovima u predelu mednog venca a znatno plitke, čak često bez meda na dodatoj satnoj osnovi. Pčelari  ovu pojavu moraju imati u vidu i nekoliko dana nakon dodavanja satnih osnova trebalo bi izvršiti pregled i oštrim nožem saseći višak, odnosno produbljene ćelije zajedno sa medom kako bi se pčelama omogućilo da dograde slabo izvučene ćelije na dodatim satnim osnovama. Ponegde se ovaj postupak može popraviti dodavanje slabo izgradjenog rama na bolje mesto u društvu gde je veća površina legla i gde će pčele ispraviti nedostake.

 

 

Iz ove kategorije

Pročitajte i:

18.03.2024.

Pomoć voćarima, povrtarima i pčelarima

13.03.2024.

Dobra vest za pčelare

11.03.2024.

Zašto je mart kritičan u pčelarstvu

07.03.2024.

Škola za degustatore meda u Beogradu

26.02.2024.

Šta je preduslov za dobro pčelarenje

11.02.2024.

Osnovan Evropski pčelarski savez – evo i zašto

Najčitanije danas

Najčitanije ove nedelje

Najčitanije ovog meseca