Đubrenje ječma

Ilustracija: ječam, foto: pixabay
Ilustracija: ječam, foto: pixabay

Ječam se kod nas gaji za proizvodnju zrna za stočnu hranu i piva. Pri gajenju za stočnu hranu koriste se sorte koje imaju veći sadržaj proteina u zrnu koje je staklaste građe, a za pivo sorte sa brašnastim, mekim, sitnijim zrnom i nižim sadržajem proteina. Sorte koje se gaje za proizvodnju piva đubre se manjim količinama azotnih đubriva u odnosu na sorte koje se gaje za stočnu ishranu. Ječam lošije usvaja kalijum u odnosu na druga strna žita pa je potrebno dodati veće količine ovog hraniva.
Prilikom đubrenja ječma posebnu pažnju treba posvetiti upotrebi azotnih đubriva. Potrebe za azotom su velike od bokorenja do vlatanja. Primena velike količine azotnih đubriva može dovesti do povećanja sadržaja belančevina u zrnu ječma, što utiče na smanjenje tehnološkog kvaliteta za proizvodnju pivskog slada. Pored uticaja na povećanje sadržaja belančevina azot ispoljava i indirektan negativan uticaj na poleganje biljaka ječma. Pri većoj količini pristupačnog azota u zemljištu dolazi do intenzivnog usvajanja azota biljkama što uslovljava intenzivniji porast i
izduživanje stabla ječma.

Fosfor je biljkama ječma potreban tokom čitavog vegetacionog perioda. Početkom vegetacije njegov najveći sadržaj je u mladom lišću, potom se premešta u generativne organe, dok je krajem vegetacije njegova najveća akomulacija u zrnu ječma. Fosfor utiče na intenzivniji razvoj nadzemnog dela i korena, formiranje krupnijih klasova i većeg broja zrna u klasu.
Kalijum ima ulogu u disanju, fotosintezi, obrazovanju složenih organskih jedinjenja naročito ugljenih hidrata, u sintezi enzima i vitamina. Optimalna ishrana biljaka ječma kalijumom povećava otpornost biljaka prema poleganju, mrazu i suši. Kod pivskog ječma kalijum utiče na poboljšanje tehnološkog kvaliteta zrna, otuda što utiče na povećanje sadržaja skroba a smanjuje udeo belančevina u zrnu.

Za pivarski ječam iza đubrenih okopavina prosečna količina hraniva treba da iznosi 40–80 kg/ha azota, 60–100 kg/ha fosfora i 80–120 kg/ha kalijuma, dok zastočni ječam treba dati 60–100 kg/ha azota, 50–80 g/ha fosfora i 40–80 kg/ha kalijuma.

Kao i kod đubrenja pšenice, fosforna i kalijumova đubriva ili NPK đubriva sa malom dozom azota primenjuje se u celokupnoj količini ili 2/3 od predviđene količine pred osnovnu obradu ili pripremu zemljišta za setvu. Preostala količina azota dodaje se kasnije, najčešće u jednoj prihrani u fazi punog bokorenja. Pri đubrenju jarih formi ječma celokupna količina NPK đubriva unosi se tokom predsetvene pripreme zemljišta.

Povezano