Štetočina koja napada košnice

Ilustracija: Pčele ispred košnice, foto: Slobodan Jevtić
Ilustracija: Pčele ispred košnice, foto: Slobodan Jevtić

Postoje veliki broj štetočina koje napadaju košnice, a voskov moljac je jedna od najvećih napasti koje mogu da nanesu ogromnu štetu pčelinjem društvu. Kao i većina insekata i voskov moljac prolazi kroz nekoliko faza razvoja od jajeta, larve i lutke. Upravo larve i lutke su najopasnije jer za svega 10 do 15 dana mogu u potpunosti da unište saće i oštete drvene okvire u košnici. Mlado saće i satne osnove im nisu baš po volji, ali zato staro saće kao i tek izvrcani okviri predstavljaju idealnu podlogu za razmnožavanje ove napasti.

Voskov moljac ne voli hladnoću pa je toplo, letnje vreme period kad se najčešće pojavljuju. Kako je ovo i vreme vrcanja meda stručnjaci upozoravaju pčelare da bi trebali da obrate pažnju i provere svoje košnice da se u njima nije slučajno zapatio voskov moljac. Postoje dve vrste ove štetočine veliki voskov moljac ( lat. Galleria mellonella L.) i mali voskov moljac (lat. Achoroea grisella). Odrasle jedinke nisu opasne za razliku od larvi koje se hrane pčelinjim saćem iz koga je izvođeno leglo, medom i polenom i tako čine štetu, dok lutke oštećuju drvo ramova i košnica. Ove štetočine napadaju i nezaštićen polen u sakupljačima polena ili nakon njegovog sušenja.
S obzirom na to da voskov moljac uglavnom napada slaba društva koja ne mogu da se odbrane najbolja zaštita je zapravo preventiva i održavanje zajednice jakom i zdravom. Obezbedite pčelama dovoljnu količinu hrane, redovno suzbijajte bolesti koje mogu oslabiti društvo, uklanjajte otpatke sa podnjače i sa gornjeg dela gde se nalazi mreža kod novijih modela košnica. Saće iz koga je izvođeno pčelinje leglo je veoma teško sačuvati od voskovog moljca. Uništavanje ovih štetočina u svim stadijumima razvoja može se uraditi na više načina. Pojedini pčelari tvrde da pomaže izlaganje saća niskim temperaturama od -6 na četiri sata, odnosno na -12 oko tri sata. Međutim, ovo nije trajna zaštita jer se može dogoditi da leptir položi jaja nakon tretmana. Drugi način je izlaganja praznog saća visokim temperaturama od oko 49 stepeni najmanje 24 sata pri čemu se oštećuje saće. I opet to nije garancija da leptir neće položiti jaja nakon što saće vratite u košnicu.

Pojedini pčelari pribegavaju paljenju sumpornih traka, upotrebi sirćeta i raznih fumiganta, odnosno hemijskih sredstava koji uništavaju sve osim jaja moljca. Korišćenje insekticida se nikako ne preporučuje jer saće može da ga upije pa da tako potrujemo pčele.

Voskov moljac ne podnosi promaju pa je jedan od načina zaštite i da se u košnici napravi promaja postavljanjem mreže na dnu i vrhu naslaganih nastavaka sa satnim okvirima. Najbolja zaštita od ovih štetočina, a u skladu sa dobrom pčelarskom praksom, jeste da se ne čuva višak saća iz koga je izvođeno leglo, već ga pretopiti. Ovo je jedini pouzdan način da se košnice zaštite od pojave voskovog moljca.

 

Povezano