Na manifestaciji „Dani ludaje“, među mnoštvom izlagača i posetilaca, jedan štand privlači posebnu pažnju. Iza njega stoji Pavel Hrćan iz Kisača, rezbar, kuvar i slikar i sve je to umetnost.
Kao drevna umetnost rezbarenja povrća i voća, karving je nastao u Aziji, odnosno Kini, pre oko dve hiljade godina. Pre 800 godina proširio se na Tajland, gde je izrazito popularana, a sredinom 20. veka umetnost rezbarenja povrća i voća preneta je i na ostale zemlje.
Karving se u Srbiji intenzivnije promoviše od 2014. godine, kada je osnovana Asocijacija karving mastera Srbije.
Karving je svetski cenjena umetnost, a za rezbarenje u hrani, pored veštine, potrebna je koncentracija i posvećenost. Zato vreme za nastanka nekog rada zavisi od tehnike, težine i vrste šare, kao i kombinacija koje se rade. Pojedini radovi, posebno takmičarski, iziskuju i nekoliko dana rada.
Do sada je obišao puno sela i gradova u Srbiji kao i raznih manifestacija od Subotice Vršca, Kikinde Apatina, Novog Sada, Beograda u razanih velikih manifestacija u svetu kao što su Nadlak u Rumunije Đetva, Orava, Zvolen i Piešovce u Slovačkoj, u svim tim mestima je imao Carving angažovanje i izložbe.
„Sve je to umetnost. Uživam u tome, ispunjava me i radim sa zadovoljstvom“, kaže Pavel.
Njegova priča tj.umeće vodi poreklo iz kuhinje. Pre petnaestak godina, dok je radio kao kuvar u restoranu „Merkator“ u Novom Sadu, okružen voćem i povrćem, došao je na ideju da ukrašava jela na nesvakidašnji način. „Želeo sam da sa kolegama ne samo pravimo ukusnu hranu, već da je i lepše predstavimo. Tako je sve počelo“, objašnjava on.
Pavel veruje da je talenat ključan: „Imam dar od Boga i pratim ga. On me pokreće i ispunjava. Bez tog dara ovo bi bilo mnogo teže naučiti.“
Lubenica ima svoje prirodne lepote, odnosno tri boje. Najpre skinem koru jer je teško raditi na njoj, ali je kasnije iskoristim kao dekoraciju u vidu listova. Kakve će boje biti zavise od zrelosti lubenice, a ne od sorte – priča Pavel, koji sada drži časove mladim kuvarima koji žele da rade na brodu ili u inostranstvu, te su im potrebne dodatne veštine. – Veoma sam pažljiv i možda i previše nežan jer radim ono što volim. Znam da će nekoga moj rad obradovati.
Na ovogodišnjim „Danima ludaje“ Pavel je nastupio zajedno sa učenikom i prijateljem Milanom Minićem iz Futoga. Milan se priseća: „Upoznali smo se u Merkatoru. Pre par godina počeo sam da mu pomažem kao vozač, a onda me je uveo u ovaj posao. Za razliku od njega, koji je samouk, ja imam učitelja – njega. Polako učim i uživam, jer kroz pasulj i jagode prenosimo ljubav i osmeh ljudima.“
Manifestacija u Kikindi ove godine obeležava 40 godina postojanja. „Ovde dolazim već šest godina. Ove godine posetilo nas je oko 6.500 ljudi – iz Srbije i Rumunije. Danas je održano i takmičenje za najveću ludaju, a pobednička je imala preko 830 kilograma“, priča Pavel.