Kada ste poslednji put sipali sadržaj omiljene supe iz kesice u vrelu vodu u šerpicu i pomislili: “E, ovo je prava, topla mirisna, domaća supica”? Budući da je došla iz kesice, verovatno ste upravo pojeli tanjir supe punu hemijskog koktela dostojnog ozbiljne istraživačke laboratorije, a ne bakinog lonca.
Dobrodošli u svet industrijskih supa. Sigurno ne znate da se u proizvodnji supe iz kesice, umesto kostiju koriste arome kostiju, umesto povrća boje povrća, a umesto prave masnoće hidrogenizovana biljna mast i mononatrijum-glutaminat (MSG).
Instant supa ili ekspresno trovanje?
Sadržaj jedne prosečne kesice supe zvuči kao recept iz crtanog filma u koma zla veštica sprema večeru. Evo šta keisca vaše omiljene supe sadrži:
E621 – mononatrijum glutaminat: poznat po veštački pojačivač ukusa. I da, posebno je poznat i po glavoboljama, mučnini i zagonetnim osećajima “kao da me neko pritiska”.
hidrogenizovana biljna mast: industrijski otpad koji nasteje kao nusproizvod u industriji ulja. Retko ćete naići na neki proizvod koji umesto prave masnoće ne sadrži hidrogenizovanu biljnu mast. gde ga nema, Inaće ona ima ima neobičnu osobinu, da se taloži u arterijama, krvnim sudovimna a posebno u debelom crevu.
arome: ponekad, prirodne, a ponekad identične prirodnim a nejčešće veštačke. Zaključak je jednostavan.Opet je laboratorija umešala svoje prste.
boje naravno, jer bez jarko žute ko bi poverovao da je to supa?
I sve to u jednoj jedinoj, tankoj, šuškavoj kesici koja deluje bezazleno kao bakica koja prodaje ljubičice na ulici.
Kako se prave industrijske supe?
Zaboravite lonce, domaće kokoške i povrće iz bašte. Čak i kobasice koje msilimo da sasdrže meso, imaju svega 30% mesa. A kada su nazovi supe u pitanju, prava industrijska supa se pravi otprilike ovako:
U laboratoriji se dizajnira ukus: da, ukusi se “dizajniraju” kao parfemi.
Dodaju se pojačivači ukusa koji zavaravaju mozak da jede nešto „prirodno”.
Boje i zgušnjivači: jer ne možeš da imaš „gustu” supu bez ijednog povrća u njoj, zar ne?
Pakovanje u kesice koje traju duže od vašeg detinjstva.
Jedino što je pravo u toj “domaćoj” supi su testenina i preko svake mere so, jer priznaćete, supe iz kesice su izizetno slane.
Koliko je to zdravo – a koliko otrovno?
Nutricionisti zvone na uzbunu već godinama. Industrijske supe su, u najboljem slučaju, bezvredne bez pravih nutrijenata, bez vlakana, bez proteina. Samo so i hemija. Sve to se podvlači po zajednički naziv aditivi u hrani.
U najgorem slučaju?
podižu pritisak zbog soli,
zavaravaju mozak zbog pojačivača ukusa,
utiču na hormone – zbog veštačkih aroma koje imitiraju prirodne supstance.
I onda se pitate zašto ste gladni 30 minuta nakon “supa ručka”?
Supa, pire i ostali “instant rođaci”
Nije problem samo u supama. Tu su i:
instant pire krompir: pahuljice krompira + emulgatori + boje,
instant sosovi: savršen miks E-brojeva i lažnog začinjavanja,
supe sa “komadićima mesa”: koji zapravo nikada nisu videli meso.
Na deklaraciji sve piše, ali… ko to stvarno čita? Možda bi i pročitao, da nisu sitna slova, a priznaćete da kada idemo u kupovinu, ponesemo torbu i novčanik a ne mikroskop da bi lčitali deklaracije.
Nisu samo supe čista hemija. Ako volite viršle, pročitajte kako se one proizvode https://zelenanit.rs/da-li-se-virsla-proizvodi-od-mesa/
Zašto to ljudi jedu?
Odgovor je vrlo prost. Zato što je brzo, jer je jeftino i izgleda kao hrana, koja je štaviše izuzetno ukusna. Danas, u svetu, u kome sve mora da traje 3 minuta, čak je i supa morala da se prilagodi. Problem je samo što naše telo i dalje živi u ritmu domaće supe koja se krčka dva sata.
Gde je nestala domaća supa?
Domaća supa ne mora da se kuva tri sata. Može da se zamrzne, čuva u frižideru, spakuje u teglu a ne da se zameni lepom kesicom. Jer danas je sve instant. A spisak loših industrijskih namirnica je podugačak.