Šarenilo tezgi, miris pečenog kestena, glasovi prodavaca i smeh dece – prava vašarska atmosfera. A među svim tim prizorima jedan štand privlači posebnu pažnju: na njemu sjaje bombone svih boja i oblika, a iza osmeha i slatkog reda stoji Sanela Has Milovanov iz Kikinde.
Negovanje nekadašnjeg načina proizvodnje kako bi se nastavila porodična tradicija stara preko 150 godina, zaista nema cenu. Time se vodi i kikindska preduzetnica Sanela Has Milovanov, koja se bavi bombondžijskim zanatom i proizvodi svilene vašarske slatkiše. Ona je stekla sertifikat za stare zanate, poseduje radionicu u kojoj su radile prethodne generacije duže od veka, te na najlepši način nastavlja porodičnu manufakturu.
Ljubomorno čuvajući bombondžijski zanat, Sanela poseduje čak i mašine koje su koristili njeni preci praveći slatkiše za vašare. Lepo zvuči kada se pomene bombondžijski zanat, ali radi se o zahtevnom poslu, proizvodnja slatkiša od ranih jutarnji sati pa do večernje prodaje na vašarima – hleb je s devet kora.
Ono što njen rad čini posebnim jeste to što koristi kalupe stare preko sto godina. „Za gumene bombone koristimo silikonske, ali naši najstariji kalupi su kovani i čuvaju duh prošlih vremena. Svaki proizvod ima svoj oblik i svoju priču“, objašnjava ona.
Na vašaru se brzo uočava koliko su ukusi različiti od grada do grada. „U Kikindi su omiljene ušećerene jabuke, u Banatu je najtraženiji kretoš, dok se u Obrenovcu najviše kupuje četen alva. Svako mesto ima svoju tradiciju i slatko sećanje.“
Dok deca nestrpljivo biraju gumene bombone u duginim bojama, stariji se prisećaju vremena kada su se prodavale samo mentol bombone, bez veštačkih boja i dodataka. „Nekada su gumene bombone bile jednostavne, samo s mentolom. Danas se pravimo modernije varijante, ali uvek pazimo da zadržimo kvalitet“, dodaje Sanela.
Da li ste znali da su se ovi slatkiši, odnosno nešto nalik njima, prvobitno pripremali kao medicinski preparati? U 19. veku, želatin se koristio za pravljenje kapsula koje su trebale da zamaskiraju neprijatan ukus lekova.
Sam želatin, od kog se inače prvenstveno prave gumene bombone, otkrili su još Stari Egipćani, ali su ga koristili kao lepak. Kroz vekove su se recepture razvijale, kao i namena, pa je početkom 20. veka došlo do njegove masovne primene u gumenim bombonama.
U početku, proizvođači su se oslanjali na prirodne sastojke, poput želatina dobijenog iz životinjskih koža i kostiju – tada je šećer bio luksuzna komponenta.
Tokom vremena, razvoj tehnologije omogućio je bolje metode izdvajanja želatina i pristup šećeru postao je lakši, što je dovelo do masovnije proizvodnje i širenja gumenih bombona među širom populacijom.
Njen štand nećete naći u prodavnicama – slatkiši Sanele Has Milovanov žive samo na sajmovima i manifestacijama. „To je posebna čar. Kada bombonu kupiš na vašaru, ona ima drugačiji ukus, jer nosi i miris događaja, muziku i smeh oko tebe“, kaže ona.
A dok se širi miris šećera, a deca odlaze sa rukama punim slatkiša, jasno je zašto je njen štand postao nezaobilazan deo svake manifestacije u Vojvodini i Srbiji.