Zemljoradničke zadruge su dugo godina bile osnovni oblik udruživanja sitnih porodičnih poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji i činile su okosnicu razvoja poljoprivrede. Zauzimaju najveći broj od svih oblika zadruga u našoj zemlji, mada se i njihov broj iz godine u godinu smanjuje.

Na temu zadrugarstva razgovarali smo sa Svetlanom Jerinić, savetodavcem u Poljoprivrednoj stručnoj službi Valjevo. 

Koliko danas u Srbiji ima zadruga?

Danas je u Srbiji registrovano oko 1400 zemljoradničkih zadruga, od čega je samo mali broj aktivan.
S obzirom na veliku usitnjenost poseda, više od 600.000 gazdinstava ima manje od pet hektara zemljišta, i na to da veći deo poljoprivredne proizvodnje na ovim gazdinstvima odlazi za sopstvenu potrošnju, udruživanje u zadruge omogućilo bi im povećanje konkurentnosti i ekonomskih rezultata.

Šta čini Vlada Republike Srbije, porodom zadrugarstva?

Vlada Republike Srbije iz godine u godinu čini napore da zemljoradničke zadruge vrati na nivo od pre nekoliko decenija. Početkom 2015. godine došlo je do izmene Zakona o zadrugama, koji je znatno olakšao formiranje zadruga u smislu broja članova i smanjenja iznosa članarine.
Zemljoradničke zadruge mogu biti korisnici podsticajnih sredstava za investicije u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, kao i nabavku nove opreme za preradu, izgradnju objekata i sl.
Takođe, Ministarstvo bez portfelja u 2017. godini objavilo je Konkurs za formiranje novih zadruga i investicije u osnovna sredstva zadruga.
Pojedinačnim delovanjem mali poljoprivrednici imaju problem da mogu  ravnopravno i uspešno učestvovati na tržištu. Mala poljoprivredna gazdinstva imaju male kapacitete proizvodnje,  i nisu interesantni na tržištu. Međutim, ako se proizvodi prodaju preko zadruga, tako mala gazdinstva postaju značajniji tržišni subjekt.

Koje su olakšice ako bi se udružili?

Mala gazdinstva uz svakodnevni posao koji obavljaju, ne mogu uspešno i povoljno nabavljati repromaterijal, prerađivati i prodavati proizvode, voditi knjigovodstvo i obavljati druge propratne poslove. Ukoliko su udruženi u zadrugu, onda svaki pojedinačno ne bi morao plaćati knjigovodstvene usluge, već zadruga može da vodi knjige za sve.
Nabavka repromaterijala preko zadruga je povoljnija, nego u slučaju pojedinačne nabavke. Zadruga nabavlja za sve na veliko i puno povoljnije, a postoji i mogućnost plaćanja repromaterijala na odloženo ili putem gotovih proizvoda.
Preko zadruga postoji i mogućnost povoljnije nabavke sredstava za rad, odnosno mašina i opreme. Umesto da svaki zadrugar sam investira u skupe mašine i opremu, investiraće se u zajedničke koji će biti vlasništvo zadruge, a u službi svih zadrugara prema potrebi.
Zadruga je i izvanredno sredstvo za borbu protiv „sive ekonomije“. Osoba koja je zadrugar, preko zadruge sa svim legalno prodaje svoje proizvode ili pruža usluge, a da pritom nije zaposlena u zadruzi.

Po rečima naše sagorovnice, savetodavci iz njene službe dosta rade na tome da proizvođači shvate koliko je bitno zadrugarstvo, i da udruženi mnogo bolje da plasiraju svoje proizvode. Ključna stvar je da je vraćeno poverenje među komšijama.