S obzirom na usitnjenost poseda individualnih poljoprivrednih proizvođača i velika ulaganja u proizvodnju, mala poljoprivredna gazdinstva koja planiraju da se bave organskom proizvodnjom bi izlaz iz takve situacije mogla naći u udruživanju i zajedničkom nastupu na tržište u cilju ekonomske isplativosti ovakvog vida proizvodnje.
Zemljoradničke zadruge su duže od 150 godine bile osnovni oblik udruživanja sitnih porodičnih
poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji i činile okosnicu razvoja poljoprivrede . Zauzimaju najveći broj (oko 60%) od
svih formi zadruga u našoj zemlji, mada se i njihov broj iz godine u godinu smanjuje. Danas je u Srbiji registrovano oko 1400 zemljoradničkih zadruga, od čega je samo mali broj aktivan.
 S obzirom na veliku usitnjenost poseda proizvođači koji se bave organskom proizvodnjom ili su u procesu konverzije, a više od 600.000 gazdinstava koja se bave konvencionalnom proizvodnjom manje od 5 hektara zemljišta i na to da veći deo poljoprivredne proizvodnje na ovim gazdinstvima odlazi za sopstvenu potrošnju, udruživanje u zadruge omogućilo bi im povećanje  konkurentnosti i ekonomskih rezultata.
Pojedinačnim delovanjem mali poljoprivrednici često su presitni subjekti da bi mogli ravnopravno i uspešno
učestvovati na tržištu. Mala poljoprivredna gazdinstva imaju male kapacitete proizvodnje i nisu interesantni na
tržištu. Međutim, ako se organski proizvodi prodaju preko zadruga, tako mala gazdinstva postaju značajniji
tržišni aspekt.