Poljoprivreda predstavlja jednu od najrizičnijih grana privrede, s obzirom da pored rizika koji su svojstveni svim drugim granama (promena kurseva, kamata, poreske politike), za poljoprivredu su karakteristični i rizici svojstveni samo ovoj grani vezani pre svega za rizike proizvodnje, koja se u najvećem broju slučajeva odvija na otvorenom pod dejstvom nepredvidivih spoljašnjih uticaja. Zbog toga je neophodno sagledati sve rizike i njihov potencijalni uticaj na poljoprivredu, a kao najbolji element upravljanja rizikom u poljoprivredi smatra se osiguranje poljoprivrede. Štete koje mogu nastati u poljoprivredi u nekim slučajevima mogu biti velikih razmera, i dovesti do potpunog uništenja uloženih materijalnih sredstava i ljudskog rada. Zbog toga, osiguranje predstavlja jedan od najznačajnijih instrumenata kojim se može sprečiti potpuna šteta, i u zavisnosti od vrste osiguranja, mogu se pokriti određeni troškovi. Osiguranje ne doprinosi mogućnosti za umanjenje nastanka osiguranog slučaja, već eliminisanju finansijskog gubitka ukoliko osigurani slučaj nastane. Osnovni zadatak osiguranja u poljoprivredi jeste zaštita celokupnog proizvodnog procesa u poljoprivredi, a posebno se misli na zaštitu useva i plodova i zaštitu stočnog fonda. Naravno, osiguranjem se ne mogu pokriti svi potencijalni rizici. Osiguranje u poljoprivredi na teritoriji Srbije ima tradiciju dužu od jednog veka, i prošlo je kroz različite razvojne faze.
Osiguranje poljoprivrede je na dobrovoljnoj bazi, a eventualna ograničenja nastaju kod konkurisanja i dobijanja određenih subvencija od strane države, ili pri kreditiranju proizvodnje. Trenutno stanje osiguranja u poljoprivredi naše zemlje može se sagledati na osnovu (interne) dokumentacije Narodne banke Srbije. Prema podacima NBS u 2020. godini, u Republici Srbiji posluje 20 osiguravajuća komanija, dok se sledećih 5 kompanija izdvaja po svojoj aktivnosti u oblasti osiguranja.
Od pet najvećih kompanija u oblasti osiguranja, četiri kompanije imaju aktivnosti u oblasti osiguranja poljoprivrede u našoj zemlji, a to su: Dunav, Đenerali, DDOR i Triglav osiguranje. Pored navedenih, još 4 kompanije imaju aktivnosti u osiguranju poljoprivrede, ali je njihovo učešće veoma malo.
Domaća osiguravajuća društva uglavnom imaju pripremljene ponude za dva oblika osiguranja u poljoprivredi. Prvi je za biljnu proizvodnju, i to osiguranje useva (poduseva, međuuseva i strnih useva), višegodišnjih zasada, rasadnih materijala (voćnih, loznih i šumskih), cveća i ukrasnog bilja, rasada povrća i drugih kultura, osiguranje šumskih kultura (vrbe za pletarstvo, topole, trske). Druga je za osiguranje životinja i obuhvata sve domaće i neke divlje životinje.
Osiguranjem useva i plodova pokrivaju se osnovni rizici (grad, požar, udar groma itd), odnosno pojedini dopunski rizici (poplava, oluja, mraz i dr.). Za osiguranje životinja u ponudi su osiguranja za osnovne rizike (nesrećni slučaj, uginuće itd), i dopunske (bolesti, uginuće mladunaca i dr.)
