Porodična proizvodnja iz sela blizu Brusa spojila tradiciju i inovaciju – od malina i višanja do pesta od koprive i sremuša.
U selu Ostreci, u blizini Brusa, nalazi se porodična radionica „Slatka teglica“, koju vodi Slavica Antonić. Ova mala, ali vredna porodična proizvodnja nastala je 2017. godine, kada su prvi proizvodi bili džem od malina i domaći sirupi od maline, višnje i aronije.
Slavica Antonić je oduvek maštala da pokrene domaću proizvodnju i prodaje proizvode napravljene od voća koje uzgajaju njeni roditelji. Rezultat te želje je „Slatka teglica“.
„Moji roditelji se već dugi niz godina bave voćarstvom, pa je bilo prirodno da počnemo od onoga što sami proizvodimo“, kaže Slavica. „Vremenom smo širili asortiman, pa smo 2021. u ponudu uveli i ajvar, kao i niz drugih proizvoda od paradajza – sok, sos i beli biber.“
Spoj tradicije i inovacije
Pored tradicionalnih zimnica, „Slatka teglica“ nudi i inovativne proizvode – poput pesta od sremuša i pesta od koprive sa bosiljkom, kao i prirodne matične sokove bez dodatog šećera.
„Sve naše proizvode pravimo bez aroma, aditiva i konzervansa. Sve se samo pasterizuje, baš kao što su radile naše bake“, objašnjava Slavica.
Od Brusа do Beograda – domaće na svakoj trpezi
Proizvodi iz „Slatke teglice“ najviše se prodaju u većim gradovima – Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu. Porodica organizuje i ličnu dostavu na kućne adrese kupaca.
Slavičini roditelji, inače primarni proizvođači voća, imaju i državne subvencije, a nedavno su Slavica i njena majka dobile projekat podrške od UNDP-a, koji im omogućava da dodatno razviju posao.
„Planiramo da iskoristimo ostatke iz proizvodnje sokova i sirupa – semenke ćemo sušiti i od njih praviti ulje“, otkriva ona.
Ajvar kao ponos domaće radinosti
Jedan od najtraženijih proizvoda je ajvar. „Godišnje proizvedemo oko 10.000 teglica“, kaže Slavica. „Ajvar je klasičan, pravljen od paprike ajvaruše – 93% paprika, malo ulja, soli i prstohvat šećera. Skoro sve radimo ručno, od pečenja paprike do lepljenja etiketa.“
Voćnjaci puni ukusa
Porodično domaćinstvo prostire se na oko tri hektara voćnjaka, najviše pod malinama i ribizlama, uz manje zasade višnje, šljive i crne ribizle. Deo voća se prodaje drugim proizvođačima, dok se ostatak prerađuje u okviru radionice.
Vizija rasta i ostanka na selu
Na pitanje o planovima, Slavica kaže da vidi budućnost u ovom poslu.
Uspeh nije opredeljen jednim faktorom, mišljenja je Slavica. – Danas je sigurno mnogo teže nego pre šest, sedam godina kada smo mi krenuli jer je konkurencija sve veća. Važno je da imate veliku podršku kao što sam je ja imala od svojih roditelja, u smislu obezbeđivanja sirovine pa i proizvodnje ili da imate dosta novca za investiranje. Druga stvar jeste posvećenost i strast prema onome što se radi. Ako to radite samo zarad novca, bojim se da efekat neće biti željen – kaže Slavica.
Iako je u Srbiji velika ekspanzija malih proizvođača, koji zahvaljujući sve većoj digitalizaciji lakše dolaze do kupaca i promocije, Slavica ipak primećuje da živimo u zemlji u kojoj velika većina potrošača takve proizvode ne može da priušti.
– Da budemo pošteni, naše i slične proizvode ne kupuju ljudi koji rade za prosečnu platu, već viši srednji stalež, a u Srbiji, nažalost, većina ljudi radi za prosečnu i ispod prosečnu platu. Oni, koliko god cenili male proizvođače, ne mogu da kupuju njihove proizvode u kontinuitetu. Zato je ključ naći balans između potrebe kupaca i platežne moći – ističe ona.